Lidija Dimkovska (Skoplje, 1971.) pjesnikinja je, prozna spisateljica i prevoditeljica rumunjske i slovenske književnosti na makedonski jezik. Na Filološkom fakultetu u Skoplju diplomirala je opću i komparativnu književnost, a na Filološkom fakultetu u Bukureštu doktorirala rumunjsku književnost te bila lektorica za makedonski jezik i književnost. Objavila je sedam pjesničkih zbirki, pet romana, američki dnevnik i zbirku kratkih priča. Uredila je i četiri antologije između ostalih i knjigu Iz jezika v jezik: antologija sodobne manjšinske in priseljenske književnosti v Sloveniji (2014.). Ta antologija okuplja autore koji žive u Sloveniji, ali pišu na drugim jezicima. Dobitnica je brojnih međunarodnih književnih nagrada za poeziju i prozu, a za roman Rezervni život (2012.) dobila je prestižnu Nagradu Europske unije za književnost 2013. Njezin posljednji roman Jedinstveni matični broj (2023., prijevod na hrvatski jezik 2025.) osvojio je regionalnu književnu nagradu Štefica Cvek i nagradu za roman godine u Makedoniji. Njezina djela prevedena su na više od dvadeset jezika. Na hrvatskom su joj objavljeni romani Rezervni život, Skrivena kamera, Non-Oui i Jedinstveni matični broj, zbirka kratkih priča Kad smo napustili Karla Liebknechta i zbirka izabranih pjesama Kako je to. Živi u Ljubljani, piše te prevodi rumunjsku i slovensku književnost na makedonski jezik.

Slavica Marin rođena je u Banjoj Luci. Od 1986. živi i radi u Umagu. Diplomirala je povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Bila je vlasnica i voditeljica Galerije Marin od 1997. godine do 2023. godine. Slavica Marin nagrađivana je autorica niza slika, skulptura, objekata, instalacija i performansa, koje je predstavila na više samostalnih i skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Sudjelovala je u radu nekoliko likovnih kolonija, festivala i umjetničkih rezidencija. Kroz svoj rad, u kojem god mediju da se izražava, govori o gorućim suvremenim problemima, o ekologiji i konzumerizmu te o neskladu između prirode i društva. Godine 2017. osnovala je Park skulptura na odlagalištu smeća, na gradskoj deponiji grada Umaga. Slavica Marin članica je HDLU-a Istre i ima stalni postav svojih radova u Muzeju suvremene umjetnosti Istre. Živi u svom parku skulptura u Oprtlju, u Istri (Sveti Ivan 13A).

Anja Zag Golob (Slovenj Gradec, 1976.) slovenska je pjesnikinja, kolumnistica, urednica, dramaturginja, prevoditeljica i kulturna aktivistica. Dobitnica je dviju Jenkovih nagrada i priznanja Kritiško sito, autorica pet zbirki poezije, jedne prozne knjige, drame, dječjeg stripa i brojnih književnih prijevoda. Na hrvatski su prevedene njezine zbirke Didaskalije uz disanje (Sandorf, 2019., prijevod Željko Perović) i da ne (Sandorf, 2023., prijevod Aljoša Pužar). Suosnivačica je i glavna urednica nezavisne izdavačke kuće VigeVageKnjige, specijalizirane za strip i grafički roman. Živi u Mariboru.

Aljoša Pužar je kulturolog i pisac. Rođen u Rijeci. Studirao je kroatistiku u Rijeci i komparativnu književnost u Zagrebu. Doktorirao je 2006. u Rijeci temom iz antropološke i kulturalne teorije međustanja, te 2015. u Cardiffu temom iz rodnih studija i studija mladih. Od 2002. bio je predavač sveučilišta u Trstu, od 2003 u Rijeci. Od 2006. do 2016. predavao je kulturologiju, kulturnu antropologiju, kulturalnu geografiju, ženske studije i dr. na sveučilištima u Seulu (Južna Koreja). Od 2017. predaje kulturalne teorije i kulturnu antropologiju na katedri za kulturologiju Fakulteta za društvena istraživanja u Ljubljani. Objavio je knjige o povijesti književnosti, pograničnim studijima, korejskoj kulturi i dr. Bio je kolumnist dnevnih novina, urednik, književni prevodilac, te objavljivao eseje, kratke priče i poeziju. Godine 2024. objavio je svoju prvu zbirku poezije: Pitanje nadležnosti (Fraktura). Član je predsjedništva svjetske kulturološke organizacije, član Kraljevskog antropološkog instituta u Londonu i hrvatske centrale P.E.N.-a. Živi na vlaku Ljubljana – Rijeka.

Martin Ladika (Karlovac, 1993.) drumski je pjevač, mijene vjesnik, svjedok čuda – lutkar, lutak, luda. Martin Ladika šegrt je stvaralaštva – u jednu ruku dječak, u drugu povjetarac, u treću kriška kruha i zgaženi mravac. Pjeva o čvoru čovjeka i čudu prirode, spletu odnosa i sjaju spoznaje. Pjesme hvata kao grane vjetar pa se povijati pušta i šušti. Voli godišnja doba, sve boje prirode, krške fenomene, vodu i njene mijene, igru svjetlosti i sjene, ples plamena, vijek kamena, beskrajna nebesa i sva ostala čudesa. Voli ljude i njihove brige, nade, patnje i snove, grijehe i dobročinstva, samoće i poznanstva, lutanja i proročanstva, uske grudi, nepregledna prostranstva od kolijevke do groba, od beštije do boga. O svemu tome i tome svemu pjeva i zbori, igra, izvodi – vazda težeći slobodi.