2016-sudionici – Forum Tomizza

Dušan Šarotar

admin — Sat, 18 May 2024 14:45:26 +0000

Dušan Šarotar (Murska Sobota, 1968) je pisatelj, pesnik, scenarist in fotograf. Študiral je sociologijo in filozofijo na Univerzi v Ljubljani. V Ljubljani tudi živi in dela. Vrsto let je bil član uredniškega odbora zbirke Beletrina in urednik časopisa AirBeletrina. Od leta 2000 je samostojni pisatelj. Izdal je 14 knjig proze in poezije. Njegove pesmi in proza so bile vključene v domače in tuje antologije, njegove knjige pa prevedene v več jezikov. Je avtor številnih scenarijev za dokumentarne in igrane filme ter portrete slovenskih umetnikov. V okviru EPK Maribor 2012 je imel v mariborski sinagogi razstavo avtorskih fotografij z naslovom Duše. Je večkratni rezidenčni štipendist in gost na mednarodnih festivalih in branjih. Osrednja tema njegovih del je usoda judovske skupnosti in holokavst v Murski Soboti ter širše v Prekmurju. Leta 1999 je izdal svoj prvi roman, Potapljanje na dah, pesniški prvenec Krajina v molu pa leta 2006. Za roman Biljard v Dobrayu, zgodovinsko fresko o usodi Judov v Prekmurju, je bil leta 2007 nominiran za kresnika. (Po tej literarni predlogi je nastal tudi istoimenski scenarij za (še nerealizirani) celovečerec v režiji Maje Weiss.) Med njegovimi deli izstopajo še roman Nostalgija (2010) ter Panorama (2014) in Zvezdna karta (2021), s katerima je bil avtor znova med finalisti za kresnika, z Zvezdno karto tudi za Cankarjevo nagrado. Za roman Panorama je prejel tudi mehiško nagrado Césarja Lópeza Quadrasa za najboljši roman po izboru bralcev, prevajalec njegovega romana Panorama Rawley Grau pa je bil med finalisti nagrade Oxford-Weidenfeld Prize za najboljši knjižni prevod iz evropskih jezikov v angleščino. Njegovo najnovejše delo je knjiga poezije v prozi Nikomah poroča (2023). Je tudi prejemnik Župančičeve nagrade za ustvarjanje v letih 2021–2023.

Dragan Markovina

admin — Wed, 03 May 2023 13:54:00 +0000

Dragan Markovina (Mostar, 1981.), doktor je povijesnih znanosti, književnik, kolumnist i aktivist. Živi i radi u Splitu. Diplomirao je povijest na Hrvatskim studijima u Zagrebu, nakon čega od 2003. do 2014. godine radi na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu. Kao radikalni kritičar postojećeg političkog stanja u Hrvatskoj, 2016. godine osniva političku stranku Nova ljevica koja se zalaže za demokratski socijalizam. Autor je knjiga „Između crvenog i crnog: Split i Mostar u kulturi sjećanja“ (2014.), „Tišina poraženog grada“ (2015.), „Jugoslavenstvo poslije svega“(2015.), „Povijest poraženih“ (2016.), „Doba kontrarevolucije“ (2017.), „Usamljena djeca juga“ (2018.), „Jugoslavija u Hrvatskoj“ (2018.), „Neum Casablanca“ (2021.), „Povijest, politika, popularna kultura“ (2022.) i „14. februar 1945.“ (2023.). Za prvu knjigu dobio je Nagradu Mirko Kovač. Redovni je kolumnist portala telegram.hr i sarajevskog dnevnog lista Oslobođenje, a član je i PEN centra BiH.

Marija Mitrović

admin — Sat, 19 May 2018 07:05:00 +0000

Marija Mitrović (1941) già professoressa ordinaria di slavistica, prima a Belgrado (fino al 1993) e poi presso la Facoltà di Lettere dell’Università di Trieste. E’ stata tra tra i fondatori e per anni anche l’editore della rivista quadrimestrale scientifica “Književna istorija” (Storia letteraria) di Belgrado (1968-1991), ha pubblicato una storia di letteratura slovena dal medioevo ai giorni nostri (Pregled slovenačke književnosti, 1995) poi rielaborata e tradotta in tedesco (Geschichte der slowenischen Literatur, Klagenfurt, 2001). Un centinaio di saggi scientifici riguardano il campo di letteratura e cultura serba, croata e slovena. Dallo sloveno in serbocroato ha tradotto una ventina di libri, tra cui alcuni di poesia contemporanea (Gradnik, Kocbek, Zajc, Taufer). Ha curato vari libri sull’immagine della città di Trieste nella cultura e letteratura serba: “Sul mare brillavano vasti silenzi” (Trieste 2004), “Svetlost i senke. Kultura Srba u Trstu”, (Belgrado 2007) e “Cultura serba a Trieste” (Argo, Lecce 2009). “Ivo Andrić, La storia maledetta, Racconti triestini” (quattro racconti inediti dello scrittore bosniaco, Mondadori 2007). Insieme con Bojan Mitrović ha pubblicato “Storia della cultura e della letteratura serba” (Argo, Lecce 2015).

Daša Drndić

admin — Fri, 19 May 2017 07:52:00 +0000

Daša Drndić (Zagreb, 1946. – Rijeka, 2018.) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući “Vuk Karadžić” i urednica-dramaturginja na RTV Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavila je romane: „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.). Jedna je od najprevođenijih i najcjenjenijih hrvatskih spisateljica na anglosaksonskom, talijanskom, njemačkom, francuskom jezičnom području… Roman „Sonnenschein“ (u engleskom prijevodu: „Trieste“) dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu.

László Végel

admin — Thu, 19 May 2016 08:09:00 +0000

László Végel, mađarski je prozni i dramski pisac, esejist i kritičar, rođen u vojvođanskom Srbobranu (mađarski Szenttamás). Osamdesetih godina bio je dramaturg Televizije Novi Sad. Početkom devedesetih dobio je otkaz na televiziji; postaje koordinator novosadske kancelarije Sorosovog Fonda za otvoreno društvo. Od 2002. godine živi od književnog rada. Još je 1970. godine veliki novosadski književnik Aleksandar Tišma prijevodom Végelova prvog romana “Memoari jednog makroa” privukao pozornost šire jugoslavenske javnosti na važnost književnog djelovanja Lászla Végela, koji je tada imao status glasnogovornika generacijskih, šezdesetosmaških etičkih dvojbi. Taj je roman prvi dio veće romaneskne cjeline pod nazivom “Novosadska trilogija” (1993.), koja se smatra središnjim dijelom Végelova književnog opusa i ukazuje na njegovu tematsku zaokupljenost Novim Sadom, gradom koga u nekim svojim kasnijim esejima uspoređuje s Trstom, pesimistički ukazujući na izumiranje građanske tolerancije. Végelova međunarodna književna reputacija izgrađena je na bespoštednoj esejistici i potresnim dnevničkim zapisima u kojima kao „manjinac“ bilježi propadanje srpskog društva devedesetih. Takav tip pisanja vrhuni u knjizi “Exterritorium” (objavljena u Mađarskoj 2000. godine; Végel je za nju dobio mađarsku Nagradu za knjigu godine). Od novijih Végelovih knjiga izdvajamo roman “Neoplanta ili Obećana zemlja” (2014.), u kojem otkriva naličje „multikulturalnosti“ Novoga Sada. Végel je dobitnik cijelog niza nagrada, među kojima izdvajamo Zlatnu povelju predsjednika Republike Mađarske za cjelokupni književni rad (2000.).

Widad Tamimi

admin — Thu, 19 May 2016 08:07:00 +0000

Widad Tamimi, književnica. Rođena je u Milanu. Kći je palestinskog izbjeglice, koji je napustio zemlju 1967. godine tijekom izraelske okupacije, i žene židovskog porijekla, čija je obitelj pobjegla u New York tijekom Drugog svjetskog rata. Odrasla je u Italiji. Trenutno živi u Ljubljani s mužem i dvoje djece i radi u izbjegličkim kampovima u sklopu programa “Restoring Family Link” slovenskog Crvenog križa. Objavila je svoj prvi roman “ll caffè delle donne” (Mondadori) 2012. godine. Piše kratke priče za najznačajnije dnevne slovenske novine “Delo”. Ove je godine kod istog nakladnika objavila roman “Le rose del vento”.

Svetlana Slapšak

admin — Thu, 19 May 2016 08:06:00 +0000

Svetlana Slapšak, antropologinja. Rođena je u Beogradu, gdje je i diplomirala i doktorirala na Odjelu za antičke studije Filozofskog fakulteta. Bila je donedavno redovna profesorica antropologije antičkih svjetova i antropologije spolova, te dekanica na ISH – Fakultetu za postdiplomski humanistički studij u Ljubljani. Svetlana Slapšak znanstvenica je svjetskog formata: kao predavačica gostovala je u brojnim akademskim sredinama – između ostalog, u Amsterdamu, Bernu, Londonu, New Orleansu, Pragu, Parizu, Rigi i Torontu. Autorica je više od pedeset knjiga i brojnih studija i eseja u kojima se kritički osvrće na aktualna društvena pitanja. Zajedno sa svojim suprugom Božidarom Slapšakom bila je 1983. godine pobornica peticije protiv smrtne kazne, a s pokretom 1000 žena za mir bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Iz njezinog bogatog opusa izdvajamo: “Ženske ikone XX veka” (2001.), “Ženske ikone antičkog sveta” (2006.), “Mala crna haljina: eseji o antropologiji i feminizmu” (2007.), “Antička miturgija: žene” (2013.) i “Leteći pilav: antropološki ogledi o hrani” (2014.).

Mile Stojić

admin — Thu, 19 May 2016 08:06:00 +0000

Mile Stojić (1955) je bosansko-hercegovski pesnik, publicist in prevajalec. Študij slavistike je zaključil na Univerzi v Sarajevu, zatem pa je kot literarni kritik pisal za številne jugoslovanske časopise. Med letoma 1989 in 1992 je bil tudi glavni urednik časopisa Odjek v Sarajevu. Leta 1992 je zapustil Sarajevo in bil najprej zaposlen kot urednik političnega glasila Tjednik v Zagrebu, nato pa je odšel na Dunaj, kjer je na tamkajšnji univerzi predaval južnoslovansko književnost. Danes ponovno živi in ustvarja v Sarajevu. Stojićevo poezijo zaznamujeta nostalgija in politična angažiranost. Objavil je več kot deset knjig, med njimi so: Glasovi sarajevske noći (1992), ki so v celoti zgoreli v sarajevski tiskarni, Prognane elegije (1992) in Prozor, riječ, bosanski alfabet (2000). Njegova dela so prevedena v več kot dvajset svetovnih jezikov. Je sopodpisnik odprtega pisma petih bosansko-hercegovskih in hrvaških intelektualcev, ki je bilo 6. januarja 1992 poslano predsedniku Hrvaške Franju Tuđmanu kot »odgovornemu za politično uničenje BiH«. S svojim ostrim jezikom komentira dnevne dogodke v medijih na prostoru nekdanje Jugoslavije. Muharem Bazdulj je v Danih zapisal: »Prevladujoča občutka v njegovi liriki sta obžalovanje in nostalgija […] V svojih najboljših pesmih spretno prepleta poezijo in svojevrsten angažma.«

Kristian Novak

admin — Thu, 19 May 2016 08:05:00 +0000

Kristian Novak rođen je 1979. godine u Baden-Badenu. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Godine 1998. upisuje diplomski dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirao je 2011. godine s temom iz povijesne sociolingvistike hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira. Zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Godine 2005. objavio je roman “Obješeni”, 2013. objavio je roman “Črna mati zemla”, a 2016. roman “Ciganin, ali najljepši”. Jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih književnika danas, nezaobilazno ime nove hrvatske proze.

Jani Kovačič

admin — Thu, 19 May 2016 08:03:00 +0000

Jani Kovačič (1953) je družbeno angažirani slovenski kantavtor, profesor filozofije na bežigrajski gimnaziji in pisec pesemskih in proznih literarnih besedil, ki so izšla v samostojnih knjigah Jazz (1989), Tretje oko, kratka zgodovina Slovencev v songih (1993), Poklic: mladost (2007), Knjiga (2009) in Socialitete ino štorjali (2012). Kovačičeva Knjiga (2009) pa je skoraj 400 strani obsežno delo, ki v treh poglavjih in najraznovrstnejših besedilih ali pisavi poustvarja in ustvarja temeljno besedilo – knjigo. Vodi nas skozi Bajke o izmišljenih bitjih in njihovih razbrzdanih nasladah, preko Kronike v verzih, ki dialoško razpravlja o dvomih in zagovorih božjega, do Brevirja, kjer srednjeveški sholar pripoveduje o izprijenosti … tudi s pesemskimi vložki. Mare Cestnik je o njem zapisal: »Jani Kovačič je v Knjigi mojstrsko odprl celo vrsto ustvarjalnih registrov, saj je pretanjeno in natančno povzel in zgostil definirano občutenje bistev človeškega izvpraševanja ter civilizacijskih stalnic […] dokazal naravnost enciklopedično znanje na marsikaterem področju, na primer v slovanski mitologiji in profanem izrazoslovju, svojo razkošno domišljijo preslikal v predstavljive podobe, skozi vse to pa dokazal visoko pisateljsko pismenost, kakršno dosegajo le redki na prenatlačenem podiju slovenskih književnikov.«