2019-sudionici – Forum Tomizza

Franco Juri

admin — Fri, 03 Apr 2026 16:34:00 +0000

Franco Juri (1956.) bivši je slovenski političar, geograf, jezikoslovac i karikaturist. Od 2013. godine do umirovljenja 2025. bio je ravnatelj Pomorskog muzeja Sergej Mašera u Piranu. Široj javnosti poznat je i kao glazbenik (član skupine Istranova) te karikaturist (u prošlosti je objavljivao i u važnim novinama kao što su Delo, Dnevnik i Primorske novice). Također je bio zastupnik u Državnom zboru Republike Slovenije, državni tajnik te veleposlanik u Španjolskoj i na Kubi. Roman Povratak u Las Hurdes (Vrnitev v Las Hurdes), objavljen 2008. godine, povezan je upravo s njegovim španjolskim iskustvom. Franco Juri bio je i suosnivač građanske inicijative Skupina 88, osnovane s ciljem poticanja demokratizacije unutar talijanske manjine i jugoslavenskog društva općenito.

Ahmed Burić

admin — Tue, 31 Mar 2026 10:50:12 +0000

Ahmed Burić (Sarajevo, 1967), pjesnik, pisac, novinar, prevoditelj. Autor je knjiga poezije “Bog tranzicije“, “Posljednje suze nafte i krvi“, “Hipertenzija“, “Maternji jezik“; knjige kratkih priča “Devet i po“, te zbirke eseja i kolumni “Od Ivana do Azize“ te romana „Tebi šega što se zovem Donald“. Prevodi na bosanski jezik slovenske pisce i pjesnike, između ostalih preveo je djela Vlade Kreslina, Esada Babačića, Dušana Šarotara i Gorana Vojnovića. Objavio je spoken word album Sin pustinje (2022.), koji je nastao u suradnji glazbenika, kompozitora i producenta Damira Imamovića, a na kome gostuju glazbenici Toni Kitanovski, Ivan Mihajlović, Goran Milošević, Nenad Kovačić i Benjamin Drijenčić.

Aljoša Pužar

admin — Sun, 29 Mar 2026 09:41:07 +0000

Aljoša Pužar je kulturolog i pisac. Rođen u Rijeci. Studirao je kroatistiku u Rijeci i komparativnu književnost u Zagrebu. Doktorirao je 2006. u Rijeci temom iz antropološke i kulturalne teorije međustanja, te 2015. u Cardiffu temom iz rodnih studija i studija mladih. Od 2002. bio je predavač sveučilišta u Trstu, od 2003 u Rijeci. Od 2006. do 2016. predavao je kulturologiju, kulturnu antropologiju, kulturalnu geografiju, ženske studije i dr. na sveučilištima u Seulu (Južna Koreja). Od 2017. predaje kulturalne teorije i kulturnu antropologiju na katedri za kulturologiju Fakulteta za društvena istraživanja u Ljubljani. Objavio je knjige o povijesti književnosti, pograničnim studijima, korejskoj kulturi i dr. Bio je kolumnist dnevnih novina, urednik, književni prevodilac, te objavljivao eseje, kratke priče i poeziju. Godine 2024. objavio je svoju prvu zbirku poezije: Pitanje nadležnosti (Fraktura). Član je predsjedništva svjetske kulturološke organizacije, član Kraljevskog antropološkog instituta u Londonu i hrvatske centrale P.E.N.-a. Živi na vlaku Ljubljana – Rijeka.

Marina Šur Puhlovski

admin — Sun, 19 May 2019 06:54:00 +0000

Marina Šur Puhlovski (1948., Zagreb), pjesnikinja i prozaistica. Diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bavila se novinarstvom, pisala je književne kritike, a vrlo rano počinje djelovati kao samostalna umjetnica. Kao spisateljica, razišla se s generacijom borgesovaca, odnosno s postmodernističkim tendencijama u književnosti, pa je marginalizirana. Prve romane i zbirke priča objavljuje počev od 1991. (iako su sve bile napisane ranije) i do sada je objavila dvadesetak knjiga. Radnja njezinih proznih tekstova smještena je u Zagreb (većinom u razdoblju socijalizma), a posebno je zaokupljena formiranjem osobnosti i ženskim unutarnjim svijetom. U kritičkim ogledima i esejima bavi se promišljanjem književnosti općenito, kao i vlastitim pisanjem (“Zapisi s koljena”, “Antipojmovnik”, “Dnevnik izdržljivosti”). Za svoje kratke priče dobila je nekoliko nagrada; 2015. dobila je nagradu “Zvane Črnja” za najbolju knjigu eseja ( knjiga “Književnost me iznevjerila”), a nagradu VBZ-a za najbolji neobjavljeni roman, “Divljakuša”, 2018. godine. Izdvajamo još sljedeća njezina djela: “Trojanska kobila” (1991.),”Ništarija” (1999.), “Orada” (2002.), “Nesanica” (2007.), “Ljubav” (2010.), “Igrač” (2017.) i “Treći život druge violine (pripovijesti)” (2019.).

Majda Širca Ravnikar

admin — Sun, 19 May 2019 06:53:00 +0000

Majda Širca Ravnikar (1953) je umetnostna zgodovinarka, novinarka, publicistka, urednica oddaj o kulturi, avtorica številnih kritiških in teoretskih zapisov s področja filma, avdiovizualne kulture in humanistike, med njimi mesečnih televizijskih dokumentarnih oddaj Povečava – Blow up (1989–1997), ki so filmsko umetnost interpretirale v sociološkem, kulturološkem, antropološkem in historičnem vidiku družbenih razmerij. Ob razstavi v Obalnih galerijah v Piranu (2015) je izšla njena publikacija Piran v filmu, koprodukcijski časi Slovenije. Bila je poslanka državnega zbora, državna sekretarka in ministrica za kulturo, od leta 2012 pa je zaposlena v dokumentarnem programu RTV Slovenija, kjer je v zadnjih letih ustvarila avtorske dokumentarne filme Alfred & Sofie, Epilog:MIR, Ženska, Sedem grehov in vrlin, Druga koža in Devet krogov nekega raja.

Francesca Rolandi

admin — Sun, 19 May 2019 06:52:00 +0000

Francesca Rolandi (Milano) doktorirala je na slavistici Sveučilišta u Torinu 2012. godine. Dobila je različite stipendije u Ljubljani, Grazu i Napulju. Bila je i istraživačica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci u okviru programa Newfelpro. Objavila je knjigu “Con ventiquattromila baci: l’influenza della cultura di massa italiana in Jugoslavia (1955-1965)” (Bologna, 2015.) u kojoj se bavi utjecajem talijanske popularne kulture na jugoslavensku popularnu kulturu u razdoblju od 1955. do 1965. godine. Rolandi je za ovo istraživanje dobila nagradu »Vinka Kitarović« Sveučilišta u Bologni. Jedna je od urednica časopisa Q Code Magazine.

Piero Purini Purich

admin — Sun, 19 May 2019 06:51:00 +0000

Piero Purini Purich (Trst, 1968.), diplomirao je suvremenu povijest na Sveučilištu u Trstu, pod mentorstvom prof. Jože Pirjeveca. Nakon toga, pohađao je postdiplomske tečajeve usavršavanja na Sveučilištu u Ljubljani, a doktorirao je na Sveučilištu u Klagenfurtu pod mentorstvom prof. Karla Stuhlpfarrera. Bavi se pretežno migracijskim pokretima, kretanjima populacija i pitanjima vezanim za identitet i nacionalnu pripadnost: činjenica da je studirao u Italiji, Sloveniji i Austriji, omogućila mu je da povijest jedne etnički složene regije poput Julijske krajine jasnije sagleda u međunarodnom i europskom kontekstu. Osim mnogobrojnih članaka tiskanih u talijanskim, austrijskim, hrvatskim i švedskim časopisima, Purini je i autor knjiga “Trieste 1954-1963. Dal Governo Militare Alleato alla Regione Friuli-Venezia Giulia” (Trieste, Circolo per gli studi sociali Virgil Šček – Krožek za družbena vprašanja Virgil Šček, 1995.) i “Metamorfosi etniche. I cambiamenti di popolazione a Trieste, Gorizia, Fiume e in Istria. 1914-1975” (Kappa Vu, Udine, 2010.). Zanimanju povjesničara pridodaje i ono glazbenika.

Mojca Kumerdej

admin — Sun, 19 May 2019 06:49:00 +0000

Mojca Kumerdej (Ljubljana, 1964.), spisateljica, ﬁlozofkinja i publicistkinja. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani završila je studij filozoﬁje i sociologije kulture. Njen prvi roman “Krst nad Triglavom” objavljen je 2001. godine, a zatim objavljuje zbirke kratkih priča “Fragma” (2003.) i “Temna snov” (2011.). Njene kratke priče uvrštene su u brojne domaće i strane antologije i prevedene na trinaest jezika; za kratku priču “Pod gladino” dobila je nagradu Kristal Vilenice 2006. godine. Drugi roman “Kronosova žetev” objavila je 2017. godine. Riječ je opsežnom romanu koji daje jedinstvenu sliku razdoblja protureformacije na slovenskom području krajem 16. stoljeća, za koji je Kumerdej dobila Prešernovu nagradu i nagradu Kritičko sito koju dodjeljuje Društvo slovenskih književnih kritičara.

Florence Hartmann

admin — Sun, 19 May 2019 06:47:00 +0000

Florence Hartmann (1963) je francoska novinarka in publicistka. V devetdesetih letih prejšnjega stoletja je kot dopisnica z območja nekdanje Jugoslavije enajst let poročala za francoski Le Monde. Leta 1999 je izdala knjigo Milošević, la diagonale du fou (Milošević, diagonala blazneža). Oktobra 2000 je postala dolgoletna tiskovna predstavnica in svetovalka glavne tožilke haaškega Mednarodnega sodišča za vojne zločine na območju nekdanje Jugoslavije, Carle Del Ponte. V slovenščini sta pri založbi Sanje izšli njeni knjigi: Mir in kazen: skrivne haaške vojne med mednarodnim pravom in mednarodno politiko (2007) – o delu haaškega sodišča in o pogubnem izdajstvu pravice, Žvižgači: slaba vest naših demokracij (2017). Leta 2016 so jo med čakanjem na izrek sodbe Radovanu Karadžiću v Haagu prijeli, Uradno zaradi neplačane kazni in nespoštovanja haaškega sodišča. Skoraj teden dni je preživela v samici, v zaporih, v katerih sedijo tudi vojni zločinci, na dejanja katerih je opozarjala ta francoska borka za človekove pravice.

Rajko Grlić

admin — Sun, 19 May 2019 06:45:00 +0000

RAJKO GRLIĆ (1947., Zagreb), hrvatski filmski redatelj, sveučilišni profesor filmske režije (Ohio University, USA i dr.). Bio je i umjetnički ravnatelj Motovun Film Festivala, direktor Imaginarne filmske akademije u Grožnjanu. Jedan je od osnivača studija filmske i televizijske proizvodnje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Diplomirao je režiju na Filmskom fakultetu Akademije umjetnosti (FAMU) u Pragu u klasi oskarovca Elmara Klosa. Kao redatelj i koscenarist potpisuje sljedeće dugometražne filmove: “Ustav Republike Hrvatske” (2016.), “Neka ostane među nama” (2010.), “Karaula” (2006.), “Novo novo vrijeme” (dokumentarni, korežiser s Igorom Mirkovićem, 2001.), “Čaruga” (1991.), “U raljama života” (1984.), “Samo jednom se ljubi” (1981.)… da nabrojimo samo najpoznatije. Primio je više od pedeset uglednih međunarodnih nagrada te je dobitnik Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2017.). Pisao je kratke priče i pjesme, koje su mu objavljivali časopisi Umjetnost i mi i Razlog te tjednik za kulturu Telegram (u periodu od 1966. do 1970.). Pripovijedanju se vratio zbirkom “Neispričane priče” 2018. godine. Službena stranica http://www.rajkogrlic.com/