Daša Drndić (1946. - 2018.), prijateljica Foruma Tomizza
Tugujemo za našom prijateljicom Dašom Drndić, koja je 5. 6. 2018. preminula u Rijeci.
Daša Drndić (rođena je u Zagrebu, 1946.godine) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući "Vuk Karadžić" i urednica-dramaturginja na RTV Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje.
Objavila je romane: „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.).
Roman 'Sonnenschein' osvojio je 2007. godine nagradu Fran Galović za najbolju knjigu zavičajne tematike i nagradu Kiklop za prozno djelo godine.
Daša Drndić jedna je od najprevođenijih i najcjenjenijih hrvatskih spisateljica na anglosaksonskom, talijanskom, njemačkom, francuskom jezičnom području... Roman „Sonnenschein“ (u engleskom prijevodu: „Trieste“) dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu. Dobitnica je međunarodne književne nagrade Prozart 2014. S romanom 'Belladona' u veljači 2018. godine ušla je u finale nove književne nagrade koju dodjeljuje Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), gdje je konkurirala, među ostalima, Orhanu Pamuku, Ismailu Kadareu i Borisu Akuninu.
Daša Drndić sudjelovala je na simpoziju Foruma Tomizza 2004., 2009., 2016. i 2017. godine i bila je članica žirija Lapis Histriae od 2012. do 2014. godine.
Njezino životno i književno djelo daleko nadmašuje nacionalne, pa i europske granice i ostaje nam kao svjedočanstvo posvećenosti Istini.