hr
it
slForum Tomizza - kratka povijest
UMAG, POČECI: TOMIZZA I MI
Književnik Fulvio Tomizza preminuo je 21. 5. 1999. godine u Trstu. Pogreb u Materadi, kraj Umaga, bio je 5. lipnja. Na inicijativu Milana Rakovca, istarskog književnika, prijatelja i prevoditelja Fulvija Tomizze, okupljeni književnici i predstavnici uprave Grada Umaga razgovaraju o manifestaciji koja bi bila dostojna važnosti djela ovog velikog talijanskog i istarskog pisca.
Povodom prve obljetnice Tomizzine smrti, prvi međunarodni književni skup pod nazivom „Tomizza i mi“ održan je u Umagu 27. i 28. svibnja 2000. godine. Inicijativni odbor skupa sastavljen je od poznatih pisaca, prijatelja Fulvija Tomizze: Milan Rakovac predsjednik je Odbora i idejni tvorac skupa, a članovi su Nelida Milani-Kruljac, Ciril Zlobec, Ulderico Bernardi, Elvio Guagnini i Johann Strutz. Organizacijski odbor čine: Vlado Kraljević (gradonačelnik Grada Umaga), Floriana Bassanese Radin (Zajednica Talijana u Umagu), Narcisa Bolšec-Ferri (Muzej grada Umaga) i Neda Fanuko (Pučko otvoreno učilište „Ante Babić“). Pokrovitelji skupa bili su Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Istarska županija (i to su i ostali), a svojom su ga nazočnošću uveličali državni i županijski dužnosnici. Simpozij je završio komemoracijom na Tomizzinom grobu u Materadi i taj će se običaj održati do danas. Sudionici skupa posjetili su i njegovu kuću u obližnjoj Momikiji u kojoj je napisao mnoge svoje romane.
Iste godine dogovoren je i prvi umaški nakladnički projekt, hrvatski prijevod romana Fulvija Tomizze „Posjetiteljica“ (La visitatrice) u prijevodu Ljiljane Avirović, a već u studenom predstavljen je i zbornik s tekstovima izlaganja sa simpozija prvog skupa. Kontinuirano će ti zbornici izlaziti četiri godine (2000. – 2003.), dok će tršćanski referati sa simpozija (2005. – 2007.) biti tiskani 2008. godine. Hrvatski prijevodi Tomizzinih djela izlaze u Umagu kontinuirano do danas (vidi bibliografiju!).
Glavni je organizator skupa u Umagu Pučko otvoreno učilište „Ante Babić“, a veliki osobni doprinos dali su tadašnja ravnateljica Učilišta dr. sc. Neda Fanuko (od 2000. do 2003.) i voditeljica Gradske knjižnice Umag (koja je tada bila u sastavu Učilišta) Nives Franić. Godine 2005. voditelj knjižnice postaje Neven Ušumović, a Gradska knjižnica Umag postaje samostalna institucija 1. 10. 2006. i preuzima organizaciju skupa. Ova je mlada institucija 2018. godine i nagrađena od strane struke za svoj angažman oko organizacije Foruma Tomizza: Istarsko društvo bibliotekara dodijelilo je umaškoj knjižnici nagradu za NAJprojekt godine.
Prve tri godine (od 2000. do 2002. godine) Skup se intenzivnije bavio Tomizzinim životnim putem i djelom, da bi se, nakon tog razdoblja, fokus preusmjerio na tematizaciju fenomena granice u svim njegovim političkim, sociološkim i kulturnim vidovima. To preusmjeravanje istaknuto je i promjenom naziva skupa s „Tomizza i mi“ (2000. – 2005.), na „Forum Tomizza“ 2006. godine.
Za vizualni identitet manifestacije bio je zadužen ugledni istarski fotograf i grafičar Sergio Gobbo sve do 2012. godine. Od 2013. godine vizualni identitet kreiraju povjesničarka umjetnosti Maja Briski i fotograf i grafički dizajner Zaneto Paulin.
KOPAR, PA TRST!
Godine 2001. manifestacija „Tomizza i mi“ na velika vrata ulazi u Kopar. Rezultat je to angažmana svestrane kulturne aktivistice Irene Urbič, predsjednice organizacijskog odbora. Dana 1. 6. 2001. simpozij je započeo u Gradskoj palači u Umagu, da bi se istog dana popodne nastavio u Pretorskoj palači u Kopru. Skup su otvorili visoki predstavnici države Slovenije i grada Kopra, a organiziran je i posjet Radiju Kopar, gdje je Fulvio Tomizza radio kao mladić. Manifestaciju sponzorira Ministarstvo kulture Republike Slovenije i Grad Kopar.
Krajem te druge godine manifestacije, otvara se u Umagu novi prostor za Tomizzu i njegove poštovatelje. Naime, u spomen na velikog pisca od 2001. godine Zajednica Talijana počinje nositi njegovo ime. Novi, moderno opremljeni prostori Zajednice Talijana „Fulvio Tomizza“ u Umagu otvoreni su 17. 11. 2001. godine. Od 2002. godine simpozij u Umagu organizira se u suradnji Učilišta i Zajednice u tom prostoru.
Zahvaljujući profesorici i prevoditeljici Ljiljani Avirović, manifestacija „Tomizza i mi“ prvi se put 2002. godine odvija i u Trstu, u Visokoj školi za simultane prevoditelje. Time je objedinjen Tomizzin biografski itinerar i postavljena temeljna forma ove manifestacije. Na skup je došao i konzul Republike Hrvatske u Trstu.
Godine 2002. glavni organizator skupa u Sloveniji postaje medijska kuća Primorske novice (čiji zaposlenik je Irena Urbič), a sve veću ulogu u organizaciji iz godine u godinu ima Talijanska zajednica „Santorio Santorio“ u Kopru.
Od 2004. godine „formaliziraju“ se pjesničko-glazbeni nastupi kojima je od početka završavao ovaj književno-znanstveni skup. Pod nazivom ISTRART (od 2006. ARTISTRA) osmišljavaju se večernji, prvih godina maratonski nastupi pjesnika i glazbenika većinom iz Istre i okolnih kulturnih regija. Time se ova manifestacija „festivalizira“ i otvara široj publici.
Kako je osobni angažman od presudne važnosti za opstojnost ovih susreta govori i činjenica da je tek 2005. godine, kada se u organizaciju uključila pjesnikinja i prevoditeljica Patrizia Vascotto, u funkciji predsjednice kulturne udruge Gruppo 85 – Skupina 85, uspostavljena i programska „ravnoteža“ između ova tri Tomizzina grada. Naime, 2003. i 2004. godine u Italiji su se susreti skromnim programom otvarali u Osnovnoj školi „Fulvio Tomizza“ u Dolini (San Dorligo della Valle). Uz spomenutu udrugu koju je vodila Patrizia Vascotto, kao suogranizator uključuje se te 2005. godine još jedna kulturna udruga iz Trsta – Altamarea.
FORUM TOMIZZA, LAPIS HISTRIAE I ITINERARI
Godina 2006. presudna je za novi koncept ove manifestacije posvećene Fulviju Tomizzi: programski sadržaji otvaraju se aktualnim temama, intenzivira se društveni i umjetnički angažman susreta. To se signalizira i promjenom naziva manifestacije iz „Tomizza i mi“ u „Forum Tomizza“. Iznalaze se novi načini da se u program uključi šira publika i izbjegne elitizam i akademska zatvorenost: pokreću se dva nova projekta koja su se održala do danas: Međunarodni natječaj za kratku priču Lapis Histriae i Tomizzini itinerari.
Međunarodni natječaj za kratku priču Lapis Histriae ima istu ili srodnu temu kao i simpozijski dio Foruma Tomizza. Na taj način, svi pisci koji pišu talijanskim, slovenskim, hrvatskim, srpskim, bosanskim ili crnogorskim jezikom imaju priliku poslati svoj prilog središnjoj temi. Krajem svake godine počev od 2006., objavljuje se izbor najboljih priča. Više o natječaju možete pročitati u zasebnom prilogu.
U prvoj godini književnog natječaja Lapis Histriae dodijeljene su dvije nagrade, jedna za „štokavske jezične varijante“ (hrvatski, srpski, bošnjački, crnogorski), a druga za talijanski jezik; prvu nagradu sponzorirala je umaška tvrtka Sipro d.o.o. (ravnateljica Vesna Žmak), a drugu kulturna udruga Altamarea iz Trsta (predsjednica Rina Anna Rusconi). Obje nagrade iznosile su 500 eura. Nagrada za slovenski jezik nije dodijeljena zbog slabog odaziva. Nagradu do danas izrađuje akademski kipar Ljubo de Karina. Izbor najboljih priča tiskan je iste godine kao donacija umaške tvrtke Etigraf d.o.o.
Drugi projekt, Tomizzini itinerari, najavljen je na umaškom simpoziju 2005. godine. Počev od 2006. godine svaki od gradova uključenih u projekt razvio je svoju inačicu itinerara – prema lokalnim mogućnostima i okolnostima.
U Trstu, glavnu ulogu u definiranju itinerara imale su organizatorica Foruma Tomizza Patrizia Vascotto i novinarka Stella Rasman. U sklopu Foruma Tomizza 24. 5. 2006. u Narodnom domu u Trstu održana je bogata književna večer na temu Tomizzinih itinerara. Takva predavanja/čitanja nastavljaju se i sljedećih godina u Trstu, a ujedno se započinje s ključnim elementom itinerara: s vođenim šetnjama. Ta intenzivna zaokupljenost itinerarima dovodi u Trstu i do nekoliko tiskanih izdanja: godine 2009. tiska se talijansko-slovensko izdanje autorica Rasman i Vascotto „Itinerari Tomizziani a Trieste / Tomizzove poti po Trstu“, a 2013. godine tršćanska naklada Comunicarte Edizioni (vlasnik Massimiliano Schiozzi) tiska u suradnji s Gradskom knjižnicom Attilio Hortis letke s mapama itinerara u više jezika, kao i novo, redizajnirano talijansko-englesko izdanje spomenute knjige autorica Rasman i Vascotto.
U Kopru, nacrt književnog vodiča razvija slovenistica Jasna Čebron; počev od 2007. godine u sklopu Foruma Tomizza gosti manifestacije idu u vođene šetnje u kojima sudjeluju i stanovnici grada i šira publika. Udruga Kulturni klub Kopar u suradnji sa Središnjom knjižnicom Srečka Vilhara u Kopru i Zajednicom Talijana „Santorio Santorio“ u Kopru tiskala je 2014. godine također dvojezični letak s mapom i osnovnim biobliografskim podacima pod nazivom „Kopar u pogledu Fulvija Tomizze“.
U Umagu organizaciju itinerara preuzima Gradska knjižnica Umag u suradnji sa Zajednicom Talijana „Fulvio Tomizza“. Oko itinerara u Umagu najviše se angažiraju fotograf Gianfranco Abrami, zatim tadašnji pročelnik Upravnog odjela za društvene djelatnosti Grada Umaga Dimitrij Sušanj te knjižničarka Ivana Martinčić i ravnatelj Knjižnice Neven Ušumović. Upravo taj tim 2009. godine realizira talijansko-hrvatsko izdanje „Tomizzini itinerari / Itinerari Tomizziani“. Knjigu je financirao Grad Umag. Itinerari u Umagu i okolici organiziraju se sporadično; najveći pomak napravljen je zahvaljujući talijanistici dr. sc. Sanji Roić, koja zajedno sa svojim studentima (Filozofski fakultet u Zagrebu) dolazi u Istru i organizira izlete Tomizzinim putevima od Umaga do Trsta.
Godina 2006. bit će zapamćena i po projektu „Pjesnici dviju manjina“ u okviru kojeg su zajedno nastupali u Trstu i Kopru pjesnici slovenske manjine u Italiji i pjesnici talijanske manjine u Sloveniji.
Iste godine u Umagu je prvi put organizirana izložba i predstavljanje knjige u Galeriji Marin, koju vodi likovna umjetnica i performerica Slavica Marin. Sve do danas ta je galerija stalna postaja programa Foruma Tomizza u Umagu: Slavica Marin dočekuje goste provokativnim performansima, organiziraju se izložbe renomiranih umjetnika, promoviraju se knjige povezane s manifestacijom i čita poezija.
Godine 2007. pojednostavnjuje se organizacija književnog natječaja Lapisa Histriae i uspostavlja model koji se održao do danas: žiri čine tri člana, dodjeljuje se samo jedna nagrada za sve tri jezične skupine, nagradu donira umaška tvrtka SIPRO d.o.o. (u početku je nagrada bila 500 eura, a s vremenom je porasla do 8.000,00 kuna, dakle, na nešto više od 1.000,00 eura). Prvi logotip Lapisa izradio je hrvatski dizajner Marko Mihalinec (koji je tvorac vizualnog identiteta Gradske knjižnice Umag). Knjižnica krajem svake godine izdaje izbor najboljih priča pristiglih na natječaj, tisak financira Grad Umag. Počev od 2008. godine na natječaj pristiže najmanje 100 kratkih priča.
Najvažniji pomak 2008. godine dogodio se uključivanjem Primorskog sveučilišta u Kopru (Univerza na Primorskem) u organizaciju simpozija. Čvršća i intenzivnija suradnja sa sveučilištima jedan je od strateških ciljeva Foruma Tomizza – od početka je ta manifestacija zamišljena kao književno-znanstveni skup. Zaista je veliki broj profesora sa sveučilišta u Kopru, Trstu, Puli, Rijeci, Zagrebu, Ljubljani, Veneciji… bio uključen u različite programske sadržaje manifestacije, ali zbog zahtjevnosti organizacije nije uspostavljena kontinuirana suradnja na planu uključivanja studenata u program. Kopar je počev od 2008. godine najviše napravio na tom planu.
Iste godine organizatori Foruma Tomizza natječu se za sredstva europskih fondova, program Culture (2007-2013). Kao koorganizatori projekta prijavnicu ispunjavaju Irena Urbič (Primorske novice, Kopar), Patrizia Vascotto (Gruppo 85 – Skupina 85, Trst) i Neven Ušumović (Gradska knjižnica Umag). Postupkom prijave koordinirala je slovenska agencija Euro Nobile, čija je vlasnica Nevija Božič. Iako je manifestacija visoko bodovana, Forum Tomizza nije prešao prag potreban za europsko financiranje.
Godine 2009. Forum Tomizza obilježava deset godina smrti Fulvija Tomizze i deset godina opstojnosti manifestacije. Tim povodom je na zidu iznad obiteljske grobnice Tomizza u Materadi istaknuta trojezična spomen-ploča s natpisom: PASSÒ A MIGLIOR VITA – PRIJEĐE U BOLJI ŽIVOT – ODŠEL V BOLJŠE ŽIVLJENJE – FULVIO TOMIZZA – SCRITTORE – KNJIŽEVNIK – PISATELJ… Prilikom otkrivanja ploče organizatori su na tri jezika pročitali završne rečenice iz najpoznatijeg Tomizzinog romana „Bolji život“.
Za desetu obljetnicu manifestacija je dobila i svoju mrežnu stranicu na hrvatskom, talijanskom i slovenskom jeziku: www.forumtomizza.com. Stranicu održava Gradska knjižnica Umag.
FORUM TOMIZZA: NOVI IZGLEDI
Godine 2010. novi, bitni pomaci napravljeni su u Umagu: 11. Forum Tomizza završen je velikom svečanošću 29. 5., otkrivanjem biste Fulvija Tomizze, koju je izradio akademski kipar Mato Čvrljak iz Labina. Bistu su otkrili udovica Laura Levi Tomizza i gradonačelnik grada Umaga Vili Bassanese.
Gradska knjižnica Umag je uz financijsku potporu Grada Umaga i Istarske županije započela novi niz prijevoda djela Fulvija Tomizze na hrvatski jezik. Od 2010. godine svake druge godine Knjižnica izdaje prijevod prevoditeljice Lorene Monica Kmet iz Buja, koji redigira i pogovorom prati talijanistica Sanja Roić. Lektorski i korektorski dio obavljaju umaški knjižničari: kroatistica Tihana Dežjot Alessio, talijanistica Ivana Martinčić i ravnatelj Neven Ušumović. Fotografiju za naslovnicu daje Gianfranco Abrami, a prijelom i tisak obavlja umaška tiskara Arty d.o.o.
Godine 2010. započinje i suradnja s kustosicom Majom Briski i fotografom Zanetom Paulinom (Egoist Artz & Partz). U njihovoj organizaciji nastupio je te godine likovni umjetnik i performer Ivo Vrtarić u večernjem programu Gradske knjižnice Umag. Krajem godine Briski i Paulin preuzimaju grafičko uređenje izdanja Lapis Histriae. Iz godine u godinu pa sve do danas Briski i Paulin šire i profinjuju likovnu i medijsku dimenziju Foruma Tomizza.
U svibnju 2011. prevoditeljica Lorena Monica Kmet dobila je nagradu Istarske županije za prijevod „Djevojke iz Petrovije“ Fulvija Tomizze, koji je Gradska knjižnica Umag objavila prethodne godine.
Izdavanjem „Bagremove šume“ 2012. godine (prijevod Lorena Monica Kmet, naklada Gradska knjižnica Umag), prevedena je kompletna „Istarska trilogija“ Fulvija Tomizze na hrvatski jezik. Naime, dvije godine prije isti tim objavio je „Djevojku iz Petrovije“, dok je prvi roman trilogije – „Materada“ – objavljen na hrvatskom jeziku daleke 1986. godine, u prijevodu Mate Marasa.
Godine 2013. mijenja se vizualni identitet manifestacije: Maja Briski i Zaneto Paulin (Egoist Artz & Partz), već spomenuti umjetnici i suradnici Foruma Tomizza, osuvremenjuju cjelokupni dizajn tiskanih i digitalnih sadržaja.
Iste godine, povodom obljetnice rođenja Sergia Endriga (1933. – 2005.), slavnog talijanskog kantautora koji je zajedno sa svojim mnogim sunarodnjacima napustio rodnu Pulu 1947. godine, održan je u sklopu Foruma Tomizza spektakularan koncert u Kazalištu Kopar, na kojem je predstavljen dvostruki CD „1947 - Hommage a Sergio Endrigo“ s vrhunskim glazbenicima koji su svojim interpretacijama odali počast Endrigu.
U 2014. godini učvršćuju se organizacijska partnerstva: u Kopru kao nositelji organizacije istupaju Kulturni klub Kopar (udruga osnovana 2006., za Forum Tomizza njezin je predstavnik glavna organizatorica manifestacije Irena Urbič) i Zajednica Talijana „Santorio Santorio“ čiji je predsjednik, inače dugogodišnji suradnik Foruma Tomizza, cijenjeni djelatnik u kulturi Mario Steffè.
U Trstu se pak kao partner nositelja organizacije udruge Gruppo 85 – Skupina 85 (koju predstavlja Patrizia Vascotto) još od prije pojavljuje Circolo di Cultura istro-veneta „Istria“ čiji je predsjednik Livio Dorigo.
U Umagu se pak otvara Grin Photo Gallery čiji je vlasnik fotograf i tiskar Robert Sironić. To omogućuje nadopunu likovne dimenzije tiskanih izdanja književnog natječaja Lapis Histriae, koju Briski i Paulin, u suradnji sa Sironićem, upravo počev od 2014. godine polako osamostaljuju, osmišljavajući multimedijalne izložbe s istom temom koju nosi i književni natječaj. Prvi korak napravljen je krajem godine s izdanjem „Lapis Histriae 2014“ u koje su integrirani prilozi 14 renomiranih umjetnika iz regije na temu natječaja „Hod po rampi“ (imena umjetnika u posebnom prilogu o Lapisu). Sljedećih godina redovito se organiziraju izložbe u Umagu i sve atraktivnije u Kopru (zahvaljujući Zajednici Talijana „Santorio Santorio“ i predsjedniku Zajednice Mariju Steffèu). Trst je, dakako, u planu…
Te 2014. godine prvi put je u većoj mjeri realizirana ideja da se programski sadržaji Foruma Tomizza rasporede kroz cijelu godinu (uz zadržavanje centralne manifestacije u svibnju, dakako).
Početkom 2015. godine Gradska knjižnica Umag uspostavila je novu organizaciju književnog natječaja Lapisa Histriae u koju su sada ušle i Gradska knjižnica „Attilio Hortis“ iz Trsta i Središnja knjižnica Srečka Vilhara iz Kopra. Donesene su nove propozicije natječaja po kojem autori mogu slati svoje radove i na adrese navedenih knjižnica u Italiji i Sloveniji. Osim toga, ove knjižnice uključile su se i u promidžbu natječaja čime je broj kvalitetnih tekstova iz Italije i Slovenije porastao, što je imalo posljedice i na nagrade.
Godine 2015. u održavanju programskog kontinuiteta u Trstu Patriziji Vascotto pomažu Marino i Martina Vocci te Marko Kravos.
Iste godine u Kopru je uvedena programska novina: nastup pjesnika na različitim gradskim lokacijama pod nazivom „Pjesnik na cesti“. Time je formalizirana tendencija razdvajanja pjesnika od glazbenika u večernjem programu Artistra, koji sada ostaje rezerviran samo za koncerte. „Pjesnik na cesti“ svojevrstan je vid „osvajanja grada“ od strane pjesnika, pa ima i itinerarske dimenzije. U Umagu pjesnici dobivaju svoj prostor za čitanje u intrigantnom prostoru Galerije Marin koja se nalazi u staroj gradskoj jezgri. Prije koncerta u Gradskoj knjižnici Umag nastupa samo dobitnik nagrade Lapis Histriae.
Na granici prema Hrvatskoj, slovenske su vlasti u jesen 2015. na 219 kilometara postavile žilet-žicu zbog tzv. „migrantske krize“. Već te godine organizirani su prvi protesti u Istri zbog opasnog i doslovno oštrog razgraničenja slovenske i hrvatske Istre na kojima su sudjelovali i neki od organizatora Foruma Tomizza (najaktivnija je Irena Urbič). Režim zaštite je nešto ublažen, ali žica stoji do danas. Tematika prognanika i izbjeglica postaje novi stalni motiv Foruma Tomizza. Godina 2016. pamtit će se po satiričnom spektaklu feralovaca Predraga Lucića i Borisa Dežulovića koji su nastupili u umaškoj kazališnoj dvorani s programom „Melodije žizze i Tomizze“.
Forum Tomizza započeo je 2000. godine kao svojevrsni hommage Fulviju Tomizzi. Nažalost, posljednjih godina u „bolji život“ prešlo je nekoliko bliskih suradnika Foruma Tomizza. Tako je 2017. godine i u Kopru i u Umagu glazbeni dio programa posvećen preminulom talijanskom glazbeniku i skladatelju Alfredu Lacosegliazu (1953. - 2016.), koji je često nastupao na manifestaciji.
Na ovom mjestu samo ćemo nabrojati neke od preminulih tomizzijanaca (o svima ćete moći pročitati više u posebnoj knjizi o 20 godina Foruma Tomizza koju pripremamo): Giuseppe Rota (1936. – 2015.), kazališni redatelj i dugogodišnji predsjednik Zajednice Talijana u Umagu; Ciril Zlobec (1925. – 2018.), veliki slovenski književnik, jedan od inicijatora Foruma Tomizza, Daša Drndić (1946. – 2018.), velika hrvatska i jugoslavenska književnica, suradnica Foruma Tomizza od njegovih početaka… U Trstu su preminule ključne osobe za organizaciju manifestacije: novinar i publicist Marino Vocci (1950. – 2017.) i glavna organizatorica manifestacije Patrizia Vascotto (1955. – 2018.).
Početkom 2019. godine Massimiliano Schiozzi je u ime udruge Cizerouno u Centru za srednjoeuropsku inicijativu organizirao skup „Omaggio a Patrizia Vascotto“ i okupio njezine brojne prijatelje i suradnike – iz nastupa i neformalnih razgovora okupljenih, očigledna je volja da se kontinuitet Foruma Tomizza u Trstu održi i obogati novim sadržajima.
Forum Tomizza se u dvadeset godina svojeg postojanja iz jednodnevnog odavanja počasti Tomizzi proširio na Kopar i Trst; u ta tri susjedna grada su u organizaciji manifestacije sudjelovali brojni nadahnuti i kreativni pojedinci i ustanove. Neki su sišli s istarskog tricikla, novi su se priključili. Predstavnici moći manifestaciju su u sve tri države često podupirali, ali ponekad bi tu potporu i uskratili. No, dvadesetogodišnjak je preživio i ne pokazuje ni trunke umora, upravo nasuprot: tmurno vrijeme novih društvenih sukoba ostaje najbolja platforma da ustrajno guramo dalje.