Fotografije Manlija Malabotte u Umagu

15. Forum Tomizza započinje u Umagu 23. 5. u 10 sati u petak otvaranjem izložbe tršćanskog fotografa Manlija Malabotte (1907-1975), pod nazivom: Zemlja koju najviše volim. Izložba će biti otvorena u MMC-u Pučkog otvorenog učilišta „Ante Babić“, a dio fotografija bit će i u Caffèu Circolo, te Zajednici Talijana „Fulvio Tomizza“ Umag, od 23. svibnja do 6. lipnja 2014.Pročitajte nekoliko rečenica iz popratnog Schiozzijevog teksta.

Fulvio Tomizza piše prijatelju Manliju Malabotti u pismu koje mu šalje 2. ožujka 1971. godine: "Tražio sam te u snovima u Montebelluni, a ta će stranica izaći početkom svibnja u mojoj sljedećoj knjizi La torre capovolta u izdanju Mondadorija. Radi se o knjizi koja na onirički način govori i o Motovunu".

Manlio Malabotta rođen je 24. siječnja 1907. u Trstu. Njegova majka, Mileva Milinovich, kći brodovlasnika, bila je rodom iz Herceg Novog, a njegov otac, poručnik austrijskog Lloyda Nicolò Malabotich doselio se u Trst iz Malog Lošinja. Prezime mu je talijanizirano u Malabotta.

Studirao je u Trstu i Padovi, a nakon 1932. radio je kao javni bilježnik u Komenu (na Krasu). Godine 1935. seli se u važnije sjedište, u Motovun, centar istarskog poluotoka, u zemlju koja će biti dodirna točka u prijateljstvu između Tomizze i njega. Između 1937. i 1939. Malabotta će u Motovunu obnašati dužnost podestata. U siječnju 1944. biti će primoran napustiti Istru, zajedno sa suprugom i kćerkom kako bi, zbog sudjelovanja u misiji sa saveznicima, izbjegao hapšenje od strane Nijemaca.

"Moj životopis pronaći ćete u rubrici o novostima o poeziji, gdje ističem da od 1933. ne stanujem više u Trstu, da sam od 1946. u Montebelluni, i da sam prije toga boravio sam na Krasu (Komen) i u Istri (Motovun), a da je zemlja koju najviše volim upravo Istra." Tako 1969. Manlio Malabotta piše Jacopu Celli, direktoru Società Istriana di Archeologia e Storia Patria del Veneto (Istarsko društvo za arheologiju i zavičajnu povijest). Ova izložba fotografija, slikanih 30-tih i 40-tih godina u Istri i Rijeci, posvećena je baš toj toliko voljenoj zemlji.

Brežuljci i oblaci nad Istrom, krštenje u Motovunu, rovinjski trg, bezbrižno veselje na savudrijskom gatu, slavlje u Vižinadi, nekoliko portreta i serija sugestivnih prikaza realiziranih na riječkoj Rivi i u luci, samo su dio zanimljivosti prikazanih na ovoj izložbi. Franca Fenga Malabotta stavila ja na raspolaganje cijeli većinom neobjavljeni fotografski arhiv svog supruga. Sve izložene fotografije imaju najmanje 75 godina i njihova digitalna restauracija povratila im je nekadašnji sjaj i time omogućila da struktura njihove kompozicije, gradacija sivih tonaliteta i svaki pojedini detalj koje je fotograf unio u kadar, ponovno izazovu divljenje promatrača.

Sve ove Malabottine fotografije realizirane su “Leicom”, aparatom malog formata, laganim, kojim se jednostavno rukuje. On je amater, njegove fotografije proizlaze iz strasti, on svjetlom ocrtava prizore koji su zaokupljali njegovu maštu, kulturu i senzibilitet.

Ova izložba, čiji idejni projekt potpisuju Diana De Rosa i Massimiliano Schiozzi, realizirana je zahvaljujući udruzi Cizerouno iz Trsta. Nakon prve tršćanske etape početkom godine, izložba se napokon seli u Istru, gdje će biti izložena u sklopu Foruma Tomizza. Estetskom i dokumentarističkom vrijednošću ovih fotografija slavi se prijateljstvo dvaju velikih intelektualaca sjevernog Jadrana, Fulvija Tomizze i Manlija Malabotte.