Lapis Histriae 2018: rezultati

Na 13. Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae s temom AZIL pristiglo je ove godine 107 priča na hrvatskom, srpskom, slovenskom, bosanskom i talijanskom jeziku. Pošiljke su stizale iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Italije, Austrije, Njemačke, Nizozemske i SAD-a. Žiri književnog natječaja Lapis Histriae 2018 čine pisci Laura Marchig, Marko Sosič i Tea Tulić. Žiri je odlučio da ove godine nagradu dobije Stamen Milovanović za priču „Imenjaci“. Pobjednik natječaja bio je gost Foruma Tomizza u Umagu, gdje mu je 18. 5. nagrada svečano uručena. Nagrađeni autor dobio je 8.000,00 kuna (donacija umaške tvrtke SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine.

U užem izboru za nagradu bile su još sljedeće priče: „Protokol“ Igora Ivka (Berlin), „Babuška“ Marija Glavaša (Split), „Probudi me kad prođe“ Mire Morovića (Split), „Nepostojeći ljudi“ Tene Lončarević (Županja) i „Mrtvima krevet ne treba“ Bojana Krivokapića (Novi Sad).

Za knjigu Lapis Histriae 2018, čije se izdavanje planira krajem godine, izabrane su još sljedeće priče: „Ratni zločinci“ Vukašina Štrekera (New York), „Lilly“ Mirnesa Sokolovića (Sarajevo), „Preden je za svojim repom zaprla vrata“ Nežke Struc (Orehova vas), „Jednom, kad drugi put umreš“ Radmile Ercegovac (Novi Sad), „Kratki susret“ Anice Marcelić (Zaprešić), i „Inshallah“ Tiziane Marfisi (Osimo).

Obrazloženje žirija: U ratnoj situaciji, prilikom avionskog napada na neimenovani grad, starac i pas, koji zajedno žive u jednom neboderu, ostaju prepušteni sami sebi. Protjerani od strane susjeda koji starčevog psa, u kolektivnoj histeriji, gotovo pretvaraju u žrtveno janje, ova dva imenjaka, Najdena, napuštaju ratno sklonište i odlaze u park, do žbuna u kome je starac našao psa još dok je bio malo štene i udomio ga. U ovoj krajnjoj situaciji usamljenosti, oni obnavljaju svoje zajedništvo u potpunoj uzajamnosti, te starac intenzivno uči pseći, a pas ljudski jezik - i zajedno preobražavaju svijet koji ih je odbacio u svoj dom. Stamen Milovanović napisao je priču izuzetne dramatičnosti, nadrealnih momenata, emotivnu, ironičnu, duhovitu priču koja se izdiže iz povijesne aktualnosti i iznova postavlja univerzalna pitanja o domu, zajednici i jeziku.

Stamen Milovanović (1940.) školovao se u Dubovu, Beogradu i Nišu. Radio je kao miner, vozač buldožera, precizni mehaničar, strojarski tehničar i nastavnik matematike, a osnove dramaturške umjetnosti učio je s treće galerije Narodnog kazališta u Beogradu. Živi u Nišu.

Milovanović se afirmirao kao dramski pisac. Prvi dramski tekst, jednočinku „Kapi slobode“ objavio je u Splitu 1965. godine; iste godine izvedena je u njegovoj režiji u Trebinju. Pisanju se vratio tek 1995. godine trilogijom drama: „Udovičko kolo“, „Sunovrat“ i „Đavolja varoš“. Za dramu „Povratak“ dobio je prvu nagradu na natječaju Jugoslavenskog kazališnog festivala u Užicu 1999. godine. Nušićevu nagradu dobio je za dramu „Jednačenje po zvučnosti“ 2008. godine, a dva puta bio je u užem izboru za Sterijinu nagradu. Drama „Skrkolije“ pobijedila je 2011. godine na međunarodnom natječaju za dramski tekst u Laktašima, a 2012. godine izvedena je i na kazališnom festivalu u Postojni. Sve napisane drame objavljene su mu u ediciji „Suvremena srpska drama“.

Milovanović je dobitnik niza nagrada za svoje kratke priče. Izdvajamo nagrade „Milutin Uskoković“ (treća za 2005. i prva za 2006.), nagradu Udruženja pisaca i književnih prevodilaca Pančeva za 2007. godinu, nagradu za kratku priču na međunarodnom natječaju u Petnjici (Crna Gora) i nagradu časopisa „Dijaspora“ koji izlazi u Švedskoj. Godine 2016. objavio je i roman „Ramonda serbica“.