ft-logo

Lapis Histriae 2023: rezultati

Ove godine pozvali smo autore da nam se s kratkom pričom jave na natječaj s temom:

KARNEVAL BEZ GRANICA.

U petak, 19. 5. 2023., stručni žiri književnog natječaja Lapis Histriae 2023 koji čine spisateljice Laura Marchig i Tea Tulić te pisac Goran Vojnović proglasio je rezultate natječaja na Forumu Tomizza u Umagu.

Utvrdili su da je na 18. Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae, koji organizira Forum Tomizza, na temu KARNEVAL BEZ GRANICA ove godine pristiglo 239 tekstova na hrvatskom, talijanskom, slovenskom, bosanskom, srpskom i crnogorskom jeziku.

Žiri je odlučio da ove godine nagradu dobije Alena Begić (Ljubljana) za priču Neočekivana smrt. Nagrada Lapis Histriae 2023 iznosi 1.400,00 eura. Artefakt Lapis Histriae 2023 rad je kipara Ljube de Karine.

Izabrane priče

U užem izboru za nagradu bile su priče: „Metamorfoze“ Ane Kutleša (Zagreb), „Sva lica ubice“ Emine Đelilović-Kevrić (Sarajevo), „Sebi za života“ Marije Ratković (Beograd), „O čemu šutim kad govorim o drkanju“ Maje Urban i „Najnpipl“ Pavla Lazarevića (Beograd).

Za knjigu Lapis Histriae 2023, koja će iz tiska izaći do kraja godine u nakladi Gradske knjižnice Umag, izabrane su još i sljedeće priče: „Ovo mesto, zimi“ Pavla Aleksića (Aljaska, Beograd), „S prave strane žice“ Slađana Lipovca (Čazma), „Vrtoglavica“ Dušana Šarotara (Ljubljana), „Plavi paun“ Marije Rakić Mimica (Split), „Povratak i spovid Valentina Boškovića“ Nemanje Carevića (Beograd), „Dolinci/Dolinzi – podaljšana sekunda“ Manke Kremenšek Križman (Ljubljana), „Piše mi se kad sam s tobom“ Jelene Benčić (Zagreb) i „La tournée“ Erike Šporčić Calabrò (Umag).

 

Obrazloženje nagrade

Pripovjedačica priče Alene Begić „Neočekivana smrt“ temu „Karneval bez granica“ u početku razrađuje na vrlo apstraktnoj, spekulativnoj, gnoseološkoj, dakle, „filozofskoj“ razini. Pripovjedačicu „živcira stvarnost“ u kojoj ljudi oko nje žive, ta „kvazi-istina“ koju oni dijele. To svima njima, naime, onemogućava razumijevanje sudbine glavnog junaka njezine priče: njezinog supruga. Dvadeset godina sjedi njezin muž pred televizijom i šuti. I pri tome još nema ni pojma što gleda, samo troši svoju životnu energiju „na praćenje slika koje se mijenjaju na ekranu“. Kako nam tumači pripovjedačica, taj „konstantni biljni život“ u prirodi je njezinog supruga od samog rođenja, a problem je u „svijetu, kao što je ovaj“, koji od njega stalno nešto zahtijeva i prisiljava ga na bezgranično preuzimanje novih i novih uloga. Do „kobnog“ obrata u ovoj priči dolazi u trenutku kada pripovjedačica odluči iz temelja promijeniti svoj odnos prema suprugu jer ona zna njegovu „tajnu“, te ga otvoreno potiče da bude ono što jest: „čovjek-biljka“.

Pripovjedno vrijeme u priči „Neočekivana smrt“ određuje anticipacija događaja koji je istaknut već u naslovu. Pripovjedačica nam daje niz argumenata za „hipotezu“ kako je takav kraj upravo „prirodan“ za njezinog supruga. Na početku priče pripovjedačica se jada kako je ljudi često optužuju „da stalno nešto priziva unaprijed“ – kao da je nekakva „vračara“. Na kraju priče nas, pak, upozorava kako ona ima „dar koji nemaju drugi“, naime „ona može unaprijed naslutiti za koga je prirodno da živi, a za koga je prirodno da umre“. Kako priča napreduje, čitatelj s osmijehom i sve većom nevjericom prati pripovijedanje ove pripovjedačice, koja već više godina posjećuje psihologa, preventivno, „prije nego što poludi“.

I to je razina na kojoj se događa drugi tip obrata u ovoj priči: čitatelj otkriva da je pripovjedačica zapravo glavna junakinja svoje priče, a ne njezin suprug. Ona, koja nam kroz svoju logoreičnu spekulativnu naraciju izlaže cijeli svoj svjetonazor, neprikosnoveno i bespogovorno, ona koja nema živaca za pravi razgovor ni sa svojim psihologom, ni sa suprugom, ni s ljudima oko sebe. Osnovno pitanje nije više suprugova tajna, nego tajna njegove raspričane supruge. Gorko smo se smijali dok smo čitali kako njezin suprug polagano umire. Sada se suočavamo s licem pripovjedačice, ne bez osjećaja sudioništva i odgovornosti za smrt jednog čovjeka, pa bio on i „čovjek-biljka“.

Zavodljiva „vračarina“ priča maska je koju nam spisateljica Alena Begić stavlja pred oči kao narativni dragulj, ali i u ruke – kao vrući kesten.

 

O dobitnici nagrade

Alena Begić rođena je 1997. u Njemačkoj. Odrastala je u Bosni i Hercegovini, živi u Sloveniji. Završava magisterij iz filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Poeziju i prozu objavilo joj je nekoliko regionalnih portala, časopisa i zbornika. Godine 2020. bila je u finalu Lapisa Histriae, a na 19. Festivalu europske kratke priče u Zagrebu osvojila je drugo mjesto. Objavila je zbirku priča „Dan za ispravljanje“ (Durieux, Zagreb, 2022.).