Lapis Histriae 2023 - žiri: Marchig, Tulić, Vojnović

Laura Marchig (Rijeka, 1962.), spisateljica i kazališna djelatnica. Diplomirala je modernu književnost na Sveučilištu u Firenzi. Od 2003. do 2009. bila je urednica tromjesečnika za kulturu La battana. Od 2004. do 2014. bila je ravnateljica Talijanske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Pod njenim vodstvom Talijanska je drama dvadesetak puta nagrađivana u državi i inozemstvu. Laura Marchig djeluje i kao književnica i kao kazališna umjetnica; pjesnikinja je, prozaistica, prevoditeljica, autorica tekstova za razne izvođače i pop grupe. Dosad je izdala četiri zbirke poezije i roman „Snoopy polka: noir balcanico“, koji je 2015. izdala izdavačka kuća Oltre iz Torina. Hrvatski prijevod romana izdala je 2019. godine opatijska izdavačka kuća Shura publikacije. Autorica je filma „Glazba spaja/ Moj svijet na tanjuru – „La musica unisce/ Il Mio mondo in un piatto“ povezanog s njezinom obiteljskom kuharicom „Šmarn“ (2022.). Umjetnička je ravnateljica i odgovorna osoba U.O. Fedra art projekta.

Tea Tulić (Rijeka, 1978.), spisateljica. Od 2008. aktivna u udruzi Katapult kao projektna voditeljica, organizatorica književnih večeri i selektorica rukopisa za objavu. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a kratke priče prevođene su joj na engleski, francuski, slovenski i poljski jezik. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina. U sklopu te nagrade objavila je fragmentarni roman „Kosa posvuda“. Bila je prva stipendistica književne rezidencije KROKODIL u Beogradu gdje joj je također objavljena knjiga. Članica je neformalne riječke književne skupine RiLit i jedna od autorica njihove zajedničke zbirke kratkih priča. Roman „Maksimum jata“ objavila je 2017. godine.

Goran Vojnović (Ljubljana, 1980.), pisac, filmski i TV redatelj i scenarist. Vojnović je objavio tri romana; svaki od njih dobio je godišnju književnu nagradu Kresnik za najbolji slovenski roman. U regiji je poznat kao autor romana „Čefuri raus!“ (2008.), koji je u Sloveniji privukao veliku pozornost čitatelja, kritičara i policije, doživio kazališnu adaptaciju, a zatim i ekranizaciju u režiji samog autora. Godine 2012. izašao je Vojnovićev drugi roman „Jugoslavija, moja domovina“, čija je prva naklada rasprodana u svega nekoliko dana. Treći roman "Smokva" objavio je 2016. godine, a četvrti 2021. pod nazivom „Đorđić se vraća“. Sva četiri romana prevedena su i na hrvatski jezik. Goran Vojnović kolumnist je slovenskog časopisa Dnevnik, a izbor svojih kolumni objavio je u knjizi „Kada Jimmy Choo sretne Fidela Castra“ (2010.). Godine 2022. objavio je zbirku autobiografskih eseja „Zbiralec strahov“ te svoju prvu knjigu za djecu „Sinica in taščica“. Vojnović je snimio već broj kratkih i tri dugometražna filma: „Piran – Pirano“ (2010.), spomenuti „Čefuri raus!“ (2013.) i „Nekoč so bili ljudje“ (2021., Nekada su bili ljudi).