Simpozij u Umagu (18. 5. 2018.)

Međunarodni pogranični susreti Forum Tomizza 2018 (Trst, 16. 5. - Kopar 17. 5. - Umag 18. 5.) u znaku su teme AZIL. Pisci, novinari, sociolozi kulture, likovni i glazbeni umjetnici svojim izlaganjima i nastupima bavit će se tematikom AZILA.

Nekad je pružanje utočišta bio sakralni čin, u povijesti su i antički hramovi i kršćanske crkve bili azili. Danas se tražitelji azila, prognanici, pozivaju na međunarodno pravo, u nadi da će dobiti sklonište, mir, slobodu, novi posao, novi život, ali europske zemlje ih sve više dočekuju s predrasudama i strahom, čak s organiziranim otporom i bijesom. S druge strane, mnogi umjetnici, intelektualci osjećaju kako im se potiho, a nerijetko i agresivno sužava polje javnog djelovanja, pa odlaze u unutarnji egzil. Gdje se krije njihovo utočište, njihov azil?

UMAG

petak, 18. 5.

10.00  ZAJEDNICA TALIJANA „FULVIO TOMIZZA“, Brolo 1

dodjela nagrade Lapis Histriae 2018

SIMPOZIJ Azil

Sudionici: VANJA BAKALOVIĆ (Zagreb), JANJA BEČ NEUMANN (Alsbach, Novi Sad), IGOR ŠTIKS (Europa), RICCARDO CEPACH (Trst), ANA SARAH LUNAČEK BRUMEN (Ljubljana), TANJA STUPAR TRIFUNOVIĆ (Banja Luka)

Vanja Bakalović pohađala je poslijediplomski studij iz područja međunarodnog prava na Sveučilištu u Edinburghu, dok je diplomski studij završila na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te ima položen i pravosudni ispit. Njeno radno iskustvo uključuje i rad u inozemstvu; u Budimpešti je bila pravnica u Centru za zagovaranje prava osoba s duševnim smetnjama (MDAC), gdje je radila na unapređenju prava djece i odraslih s intelektualnim ili psiho-socijalnim invaliditetom. Nakon toga, od 2010. do 2012. godine radila je u Timu za imigraciju i azil Gradskog vijeća grada Edinburgha kao savjetnica za imigracijska i azilna pitanja. Kraći period radila je kao nacionalna istraživačica u Međunarodnoj organizaciji za migracije (IOM) u Zagrebu. Od 2013. godine radi kao pravna savjetnica u Centru za mirovne studije, na primjeni međunarodnih i EU standarda ljudskih prava u hrvatski pravni sustav i javne politike koje se bave područjem migracija, međunarodne zaštite i ekstradicije.

Janja Beč Neumann sociologinja, aktivistkinja, istraživačica genocida. Diplomirala je tehnologiju na Sveučilištu u Beogradu, a doktorirala sociologiju na Sveučilištu u Zagrebu i na Sveučilištu u Cambridgeu. U svom znanstvenom radu fokusira se na istraživanje ratnih zločina i genocida počinjenih na teritoriju bivše Jugoslavije. Napisala je brojne akademske publikacije i teatarske predstave koje se tiču ovih tema. Beč Neumann je poznata kao rijetki glas razuma koji je u Srbiji pozivao na priznavanje da je tokom rata 1992 - 1995 počinjen genocid nad Bošnjacima. Članica je Međunarodnog udruženja istraživača i profesora genocida. Prema njezinoj knjizi s ispovijestima silovanih Bošnjakinja, "Pucanje duše" (1997.), sarajevski Kamerni teatar 55 postavio je istoimenu predstavu u režiji Aleš Kurta. Godine 2005. nominirana je za Nobelovu nagradu za mir.

Igor Štiks (Sarajevo, 1977.), diplomirao je filozofiju i komparativnu književnost na Filzofskom fakultetu u Zagrebu, doktorirao na Institutu za političke studije u Parizu. Bio je znanstveni suradnik na Sveučilištu u Edinburghu, a trenutno predaje na Fakultetu za medije i komunikaciju u Beogradu. Piše književnu, publicističku i akademsku prozu (politička filozofija), dramske tekstove i poeziju. Izdvajamo: Dvorac u Romagni (2000., roman); Elijahova stolica (2006., roman, književne nagrade Ksaver Šandor Gjalski i Kiklop); Povijest poplave (2008., pjesme); Državljanin, građanin, stranac, neprijatelj: jedna povijest Jugoslavije i postjugoslavenskih država (studija, 2016. objavljena na hrvatskom; izvorno je 2015. objavljena na engleskom jeziku u Londonu); Brašno u venama (2016., drama), Rezalište (2017., roman). Sa Srećkom Horvatom napisao je Pravo na pobunu (2010., esej) i uredio zbornik Dobro došli u pustinju postsocijalizma (2015.). Za svoj književni i javni rad dobio je francusko odlikovanje Vitez umjetnosti i književnosti.

Riccardo Cepach (Trst, 1970.); voditelj je tršćanskog Muzeja Svevo i Muzeja Joyce, doktor talijanistike, esejist, dugogodišnji suradnik dnevnog lista “Il Piccolo” iz Trsta. Riccardo Cepach je umjetnički ravnatelj festivala “Bloomsday. Una festa per Joyce” i manifestacije “Buon Compleanno Svevo”. Oduvijek se zanima za tršćansku kulturu na prijelazu iz 19. u 20. st. kad književnici poput Jamesa Joycea, Itala Sveva, Richarda Francisa Burtona i Umberta Sabe unose korjenite promjene u zapadnoeuropsku književnost. Među njima posebnu pažnju posvećuje Svevu – ogranizira festivale, izložbe, predavanja, uređuje knjige, među kojima izdvajamo “Guarire dalla cura. Italo Svevo e la medicina” (2008.), “Lastricato di buoni propositi. Il centocinquantenario della nascita di Italo Svevo 1861-2011” (2012.), “Alla peggio andrò in biblioteca. I libri ritrovati di Italo Svevo” (con Simone Volpato, 2013), “Il collaboratore avventizio. L’uomo d’affari. E altre nuove dalla biblioteca perduta” (2013).

Ana Sarah Lunaček Brumen završila je studij etnologije, kulturne antropologije i sociologije kulture u Ljubljani; tema diplomskog rada bila joj je afrička kinematografija. Posjetila je festivale afričkog filma u Londonu, Milanu i Ouagadougouju i sudjelovala u izboru filmova, kao i u pisanju kataloga za retrospektivu afričkog filma u Slovenskoj kinoteci 2000. godine. Kao znanstvena novakinja Odjela za azijske i afričke studije boravila je od 2003. do 2004. godine među Tuarezima u sjevernom Nigeru, gdje je provodila terensko istraživanje za svoj doktorat s temom „Percepcija Europljana i Amerikanaca i predstava o Zapadu u Agadezu (Niger)“, koji je obranila 2008. godine. Nakon doktorata usavršavala se na MMSH-u (Maison Meditéranéennne des Sciences de l'Homme) u Aix en Provance u Francuskoj, kao i na Sveučilištu u Beogradu gdje je započela s istraživanjem veza SFRJ-a s Afrikom u okviru Pokreta nesvrstanih. Članica je međunarodnog uredničkog odbora beogradskog časopisa „Afrika – studije umetnosti i kulture“. Režira etnografske filmove o Africi i objavljuje stručne tekstove iz tog tematskog područja.

Tanja Stupar Trifunović (1977.), bosanskohercegovačka književnica. Rođena u Zadru. Diplomirala na Filološkom fakultetu u Banjaluci, gdje i živi. Urednica je Časopisa za književnost, umjetnost i kulturu Putevi. Piše poeziju (Kuća od slova 1999., Uspostavljanje ravnoteže 2002., O čemu misle varvari dok doručkuju 2008., Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću 2010.) i prozu (Adornova svraka 2007., kolumne; Satovi u majčinoj sobi 2016., roman). Zastupljena je u više antologija i izbora iz poezije i proze, u zemlji i inozemstvu. Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, francuski, njemački, poljski, slovenski i danski jezik. Dobila je nekoliko značajnih nagrada za poeziju i prozu. Knjiga pjesama O čemu misle varvari dok doručkuju, kao najbolja knjiga poezije objavljena u BiH 2008., nominirana je za književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Europu (CEE Literature Award) i ušla je u uži izbor. Za roman Satovi u majčinoj sobi 2016. godine dobila je Nagradu EU za književnost (EUPL).