Daša Drndić (Zagreb, 1946. – Rijeka, 2018.) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući “Vuk Karadžić” i urednica-dramaturginja na RTV Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavila je romane: „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.). Jedna je od najprevođenijih i najcjenjenijih hrvatskih spisateljica na anglosaksonskom, talijanskom, njemačkom, francuskom jezičnom području… Roman „Sonnenschein“ (u engleskom prijevodu: „Trieste“) dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu.

Asja Bakić, književnica i blogerica. Rođena je u Tuzli, gdje je i završila studij bosanskog jezika i književnosti. Živi u Zagrebu. Asja je feministica, poliglot i velika ljubiteljica mačaka. Nadaleko je poznata kao osoba britkog humora, bez dlake na jeziku. Njezina debitantska zbirka pjesama “Može i kaktus, samo neka bode” (2009.) bila je nominirana za nagradu Kiklop za prvijenac godine. Zbirka kratkih priča “Mars” (2015.) ušla je u finale Nagrade „Edo Budiša“ Istarske županije za najbolju knjigu kratkih priča autora do 35 godina starosti. Asja Bakić bavi se i književnim prevođenjem (s engleskog, francuskog, njemačkog i španjolskog). Kolumnistica je feminističkog portala Muf (www.muf.com.hr), a ima i svoj blog U carstvu melanholije (www.asjaba.com).

Kristian Novak rođen je 1979. godine u Baden-Badenu. Osnovnu je školu pohađao u Sv. Martinu na Muri, a opću gimnaziju u Čakovcu. Godine 1998. upisuje diplomski dvopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti i njemačkoga jezika i književnosti na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirao je 2011. godine s temom iz povijesne sociolingvistike hrvatsko-njemačkih jezičnih dodira. Zaposlen je na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci. Godine 2005. objavio je roman “Obješeni”, 2013. objavio je roman “Črna mati zemla”, a 2016. roman “Ciganin, ali najljepši”. Jedan je od najnagrađivanijih hrvatskih književnika danas, nezaobilazno ime nove hrvatske proze.

Svetlana Slapšak, antropologinja. Rođena je u Beogradu, gdje je i diplomirala i doktorirala na Odjelu za antičke studije Filozofskog fakulteta. Bila je donedavno redovna profesorica antropologije antičkih svjetova i antropologije spolova, te dekanica na ISH – Fakultetu za postdiplomski humanistički studij u Ljubljani. Svetlana Slapšak znanstvenica je svjetskog formata: kao predavačica gostovala je u brojnim akademskim sredinama – između ostalog, u Amsterdamu, Bernu, Londonu, New Orleansu, Pragu, Parizu, Rigi i Torontu. Autorica je više od pedeset knjiga i brojnih studija i eseja u kojima se kritički osvrće na aktualna društvena pitanja. Zajedno sa svojim suprugom Božidarom Slapšakom bila je 1983. godine pobornica peticije protiv smrtne kazne, a s pokretom 1000 žena za mir bila je nominirana za Nobelovu nagradu za mir. Iz njezinog bogatog opusa izdvajamo: “Ženske ikone XX veka” (2001.), “Ženske ikone antičkog sveta” (2006.), “Mala crna haljina: eseji o antropologiji i feminizmu” (2007.), “Antička miturgija: žene” (2013.) i “Leteći pilav: antropološki ogledi o hrani” (2014.).