Rosanna Bubola (Buje, 1975) je igralka, pisateljica in novinarka na RTV Capodistria. Študirala je na Filozofski fakulteti v Trstu, igralsko znanje pa je izpopolnjevala v gledališki skupini Teatro Incontro pod vodstvom režiserja Spira Dalla Porte Xydiasa. V Trstu je sodelovala tudi z gledališko skupino Gruppo Teatrale per il Dialetto. V sezoni 1999/2000 je začela sodelovati z Italijansko dramo Hrvaškega narodnega gledališča Ivana pl. Zajca na Reki. Leta 2003 je diplomirala iz moderne književnosti na Filozofski fakulteti v Trstu. Kot avtorica in režiserka ustvarja besedila, posvečena Istri, njenim legendam in zgodovini. Med njenimi zadnjimi gledališkimi vlogami pa je nastop v predstavi Sliparija (Istarsko narodno gledališče, 2020) po romanu Milana Rakovca v režiji Matije Debeljuha. Je večkratna nagrajenka natečaja Istria Nobilissima, kjer je prejela priznanja za literarno ustvarjanje v italijanskem jeziku.

Irena Urbič (Ljubljana, 1952.), inicijatorica, organizatorica i moderatorica kulturnih i humanitarnih akcija, aktivistica. Nakon školovanja u Kopru i Puli studirala je na Akademiji za kazalište, radio, film i TV u Ljubljani, te na koparskom odjelu Pedagoške akademije u Ljubljani. Dvadeset godina bila je u Kopru nastavnica talijanskog jezika kao jezika društvene sredine. Od 1998. do umirovljenja 2013. godine bila je copywriter medijske kuće Primorske novice. Tijekom rata u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini sudjeluje u brojnim humanitarnim akcijama oko pomoći prognanicima. Na kulturnom polju osobito je aktivna na promotivnim aktivnostima vezanim za knjigu, kazalište i kulturne sadržaje autohtone talijanske i ostalih manjina. Prevodi sa talijanskog i SHBC jezika. Od 2009. godine suorganizatorica programa književnog festivala Vilenica. Jedna je od osnivateljica Foruma Tomizza i glavna organizatorica koparskog programa. Što misli, to i kaže.Objavljeno u 2020-sudionici, sudionici. Spremi stalnu vezu.Edit

Mladen Blažević (Rijeka, 1969.), pjesnik i pisac. Ljubav za prošlim i povijesnim zapisao je u dva sjajna romana „Tragovi goveda“ i „Ilirik“. U suradnji s grupom autora 2014. godine potpisuje zbirku distopijskih priča „NDH 2033.“ Također piše pjesme i kratke priče koje objavljuje u brojnim književnim časopisima. Prevođen je na slovenski i ukrajinski. Godine 2018. nagrađen je nagradom „Post Scriptum“ za književnost na društvenim mrežama. Kao rezultat nagrade, objavljena mu je knjiga poezije „Mogućnost povremenih oborina“ (Jesenski i Turk, 2019.).

Đorđe Matić (Zagreb, 1970.), pjesnik i esejist. Završio je studij engleske i talijanske književnosti na sveučilištu u Amsterdamu. Objavljivao u brojnim medijima s područja bivše Jugoslavije i Nizozemske. Stalni je suradnik tjednika Vreme i časopisa Prosvjeta. S producentom Dragijem Šestićem surađivao na mnogobrojnim albumima world i etno muzike. Objavio je sljedeće knjige: „Lingua franca“ (2013.), „Tajni život pjesama“ (2014.), „Tajne veze“ (2017.) i „Historija i savremenici“ (2017.). S Merimom Ključo napisao je (trojezični) glazbeni priručnik „Eastern European Folk Tunes“ (2009.). Urednik je i koautor „Leksikona YU mitologije“ (2004.). Godine 2016. objavljena mu je zbirka poezije na nizozemskom: „Haarlem Nocturne“. Član je Hrvatskog društva pisaca. Živi u Filipinima, blizu Poreča. 

Mark Thompson (Sheffield, 1959.), sveučilišni profesor, povjesničar, aktivist. Diplomirao je englesku književnost na Sveučilištu u Cambridgeu. Svoju prvu knjigu „A Paper House. The Ending of Yugoslavia“ o raspadu Jugoslavije napisao je 1992. Radeći kao novinar, istraživač medija i analitičar za UN, 90-e je proveo na području bivše Jugoslavije. O ulozi i manipulaciji medija prije i tijekom rata napisao je knjigu „Forging War. The Media in Serbia, Croatia, Bosnia and Herzegovina“ (1999.). Radio je kao medijski analitičar UNPROFOR-a, glasnogovornik OSCE-a i medijski predstavnik mnogih programa i fondacija. Knjiga „The White War. Life and Death on the Italian Front 1915-1919“ iz 2008. nagrađena je PEN Hessell-Tiltman nagradom. Dugopripremanu knjigu „Izvod iz knjige rođenih: priča o Danilu Kišu“ izdao je 2013. Od 2015. predavač je na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Norwichu.

Tea Tulić (Rijeka, 1978.), spisateljica. Od 2008. aktivna u udruzi Katapult kao projektna voditeljica, organizatorica književnih večeri i selektorica rukopisa za objavu. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a kratke priče prevođene su joj na engleski, francuski, slovenski i poljski jezik. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina. U sklopu te nagrade objavila je fragmentarni roman „Kosa posvuda“. Bila je prva stipendistica književne rezidencije KROKODIL u Beogradu gdje joj je također objavljena knjiga. Članica je neformalne riječke književne skupine RiLit i jedna od autorica njihove zajedničke zbirke kratkih priča. Roman „Maksimum jata“ objavila je 2017. godine.