De Alfredo: Cantando & Ciacolando - Marušić & Rakovac (Umag, 2017.)

Završnica 18. Foruma Tomizza počinje u Gradskoj knjižnici Umag u petak 19. 5. 2017. u 20:30 sati: dobitnik nagrade Lapis Histriae 2017 čita nagrađenu priču, a zatim slijedi koncert posvećen glazbeniku, svestranom umjetniku Alfredu Lacosegliazu - nastupaju Dario Marušić i Milan Rakovac! Ulaz slobodan, dobrodošli!!!

Alfredo Lacosegliaz (Trst, 1953. - 2016.) bio je kompozitor, glazbenik, redatelj i istraživač; skladao je glazbu za kazalište, televiziju i film. Na talijanskoj glazbenoj sceni djeluje od sredine sedamdesetih godina i brzo se afirmira kao kantautor i originalan izvođač tradicionalne glazbe. Osobito ga je privlačila glazba Balkana i glazbena baština istočnih kultura. Tijekom svoje duge i plodne umjetničke karijere Lacosegliaz je surađivao s glazbenicima i umjetnicima širokog profila, no vjerojatno je najvažnija bila njegova suradnja s Monijom Ovadijom, zahvaljujući kojoj je na suvremeni način široj publici otkrio svijet hebrejske glazbene tradicije. Lacosegliaz je održavao intenzivnu vezu sa Sarajevom, jedan od njegovih posljednjih projekata predstava je „La sposa di Sarajevo e Ahmet Jusuf“, prema priči Novaka Simića „Zapisi o Simeunovici i Ahmet Jusufu“, koju je na talijanski preveo Giacomo Scotti. Alfredo Lacosegliaz nastupao je tri puta na Forumu Tomizza i surađivao s mnogim istarskim etno glazbenicama. Od velikog broja njegovih albuma izdvajamo: „L'orco feroce“ (1977.), „Triaca oder drek“ (1979.), „Reset“ (1993.), „Dom Taty Tomka“ (1997.), „Matada“ (2001.), „La luna la contarà“ (Fiabe, detti e motti popolari dall'Istria, 2003.), „Tre poeti del Friuli Venezia Giulia“ (Liriche di Pier Paolo Pasolini, Carolus L. Cergoly, Srečko Kosovel; musiche di Alfredo Lacosegliaz, 2008.), „Panduro“ (2010.), „Hypnos“ (2011.), „Dunje ranke“ (2011.). www.alfredolacosegliaz.it

Dario Marušić (1957.), istarski glazbenik, etnomuzikolog, multiinstrumentalist, pasionirani istraživač istarske tradicijske glazbe. Kroz cijelo je djetinjstvo bio u neposrednom dodiru s istarskom tradicionalnom glazbom, te je još u srednjoj školi počeo istraživati i sakupljati razne materijale, koji su kasnije i objavljivani u mnogobrojnim člancima i objedinjeni u 3 knjige: "Predi, predi hči moja", "Piskaj, Sona, Sopi" i "Strumenti e tradizioni tra Friuli e Istria". Niz godina istraživao je tradicijsku glazbu u Francuskoj i Engleskoj, te je po povratku, osamdesetih godina 20. stoljeća, (su)osnovao kultni folk sastav Istranova, u kojem je svirao violinu, mandolinu, klarinet, bajs, roženicu… i pjevao. Bio je to prvi sastav takve vrste u zemlji. Dobio je niz značajnih domaćih i međunarodnih nagrada, a 2000. godine nagrađen je "Porinom” u kategoriji najbolji album etno glazbe. U novije vrijeme nastupa sa skupinom IstradMarusic, s kojem je 2013. godine objavio i album: "IstradMarusic 3=1=n (glazba za manjine i gubitnike)". Marušić je protivnik svih granica, i mentalnih i žanrovskih i političkih. Sebe smatra čistim »baštardom« – 100 % Slovencem, 100 % Hrvatom i 100 % Talijanom.

Milan Rakovac (1939.) jedan je od najvažnijih istarskih autora i književnih inovatora hrvatske književnosti XX. stoljeća - i pokretač Foruma Tomizza u Umagu! Od 1964. godine kada su mu objavljene prve važnije čakavske pjesme, njegova je stalna preokupacija Istra – ljudi, priroda, prošlost, sadašnjost, suživot. Nakladnička kuća V. B. Z. izdala je 2015. godine Izabrana djela Milana Rakovca: sumu njegovog pedesetogodišnjeg stvaralaštva.