Preminuo pisac i redatelj Marko Sosič

S tugom u srcu javljamo da je 3. 2. 2021. u Trstu preminuo član žirija Lapisa Histriae, dugogodišnji suradnik Foruma Tomizza, pisac i redatelj Marko Sosič.

Marko Sosič rodio se u Trstu 22. 12. 1958. godine. Diplomirao je režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu 1984. godine. Režirao je predstave za različita slovenska i talijanska kazališta. Autor je i redatelj mnogih radio-drama snimljenih za slovenski program u Trstu. Godine 2016.  režirao je dugometražni film „Komedija suza“, a 2019. godine dokumentarno-igrani film o sestri Srečka Kosovela „Karmela“.

Bio je umjetnički voditelj Slovenskog narodnog kazališta u Novoj Gorici (1991. – 1994.), te umjetnički voditelj i ravnatelj Slovenskog stalnog kazališta u Trstu (1999. – 2003., 2005. – 2009.). Posljednjih deset godina živio je u Opčinama (Opicina) kraj Trsta i djelovao kao slobodni umjetnik.

Bio je jedan od najvažnijih slovenskih prozaika, dobitnik je ili je bio u finalu mnogih slovenskih i talijanskih književnih nagrada. Objavio je zbirke priča „Rosa na staklu“ (Rosa na steklu, 1991.) i „Iz zemlje i snova“ (Iz zemlje in sanj, 2011.), romane „Balerina, balerina“ (1997.), „Tito, amor mijo“ (2005.), „Ti koja iz daleka dolaziš u moju blizinu“ (Ki od daleč prihajaš v mojo bližino, 2012.), „Kratki roman o snijegu i ljubavi“ (Kratki roman o snegu in ljubezni, 2014.) i „Kruh, prah“ (2018.), te kazališne dnevničke zapise „Tisuću dana, dvjesto noći“ (Tisoč dni, dvesto noči, 1996.).

Prevođen je na francuski, srpski, talijanski i hrvatski jezik. U izdanju Istarskog ogranka Društva hrvatskih književnika 2013. godine objavljen je hrvatski prijevod njegovog romana „Balerina, balerina“, koji je sa slovenskog prevela Sanja Širec Rovis.

Na Forumu Tomizza sudjeluje od 2006. godine i nastupa u Trstu, Kopru i Umagu; posljednjih šest godina bio je član žirija Međunarodnog književnog natječaja Lapis Histriae koji se organizira u okviru naših pograničnih susreta. U veljači 2014. godine boravio je u Kući za pisce – Hiži od besid u Pazinu. Bio je veliki zaljubljenik u Istru, njegov san bio je propješačiti cijelu Istru i napisati knjigu o tome.

Godine 2014. Marko Sosič bio je „autor u fokusu“ Međunarodnog književnog festivala Vilenica. Tom prilikom dao je intervju Andražu Gombaču iz Primorskih novica. Na pitanje u čemu tražiti snagu književnosti o ranjivima i ranjenima, književnosti kakvu je i sam pisao, Sosič je odgovorio: „U osvještavanju i opismenjavanju novih generacija. Svjedoci smo rušenja temelja obrazovnog sustava, relativiziranja duha, kulturnih, humanističkih dimenzija čovjeka, znanja… Brisanje svega toga je zastrašujuće i tko to potiče očito želi imati što glupljeg čovjeka s kojim može raditi što god da ga je volja. Knjiga – „klasična“, elektronska ili kakva god već da je, prilog je podizanju svijesti o našem vremenu i opasnosti ponavljanja povijesti.“

Inicijator Foruma Tomizza Milan Rakovac pozdravio se s Markom Sosičem sljedećim riječima:

„Pisac Marko Sosič otišao je na tragu tršćanskih klasika u novi milenij. Angelo Vivante, Italo Svevo, Umberto Saba, Fausta Cialente, Carolus Cergoly, Fulvio Tomizza, Boris Pahor... Dubine Sosičeve misaone, lirične proze isijavaju u čitatelja dobre zrake. Kao što je njegov život za tršćansko slovensko kazalište u beskompromisnom znaku convivenze i fratellanze, jer se nije štedio, režirajući i upravljajući, smionog i čistog uma, usuđujući se poći tamo gdje se nitko nije usudio, u mračne fojbe i logorska stratišta našeg pograničja.

Slovenac rođenjem, kozmopolit svjetonazorom, Marko Sosič je jedan od najpouzdanijih i najjačih nosača našeg teškog povijesnog bremena, koje i Forum Tomizza dosljedno nosi preko granica. Kao višegodišnji član žirija za književnu nagradu Lapis Histriae, Marko Sosič je svojim istančanim osjećajem za kvalitetu dao pečat natječaju koji okuplja i promovira pisce iz širokog prostora nekoliko naroda i jezika.

Marko Sosič, čovjek granice, duboko uronjen u dubine slovenske, talijanske, europske duše svojim književnim, kazališnim i filmskim opusom trajno je zadužio sve kulture našeg jadranskog svijeta.

Suptilni Marko Sosič kao da je sažgan surovim ognjem besmisla, u najboljoj dobi, kada je mogao još toliko toga stvoriti. Varljiva je to utjeha što je iza sebe ostavio tako velika djela. Otkinut naprasno iz života, ostavlja nam trajnu baštinu uspomena i opomena, tuge i ljepote, kajanja i ponosa.“