Roić, Sanja: Nova studija o Tomizzi na francuskom

Alessandra Locatelli, Fulvio Tomizza de l'exode à l'exil, Presses universitaires de Provence, Aix-en-Provence 2021., (210 str.)

Evropska recepcija Fulvija Tomizze dogodila se nedavno u Francuskoj, gdje je mlada istraživačica Alessandra Locatelli objavila monografiju pod naslovom: Fulvio Tomizza od izbjeglištva do egzila. Locatelli predaje talijanski jezik i kulturu na Sveučilištu Haute Alsace u francuskom Mulhousu. Poznat nam je jedan njen rad objavljen na talijanskom jeziku o Tomizzinoj oniričkoj prozi, „La cifra dell'esilio nei racconti onirici di Fulvio Tomizza“ (Slika egzila u oniričkim pripovijetkama Fulvija Tomizze) u zborniku radova u kojem su sudjelovali i naši istraživači Nižić, Scotti-Jurić i Roić, koji je uredila Marianna Deganutti (Rileggendo Fulvio Tomizza, Aracne, Rim 2014, 199-216.).

Nova studija Alessandre Locatelli temelji se na njezinoj doktorskoj disertaciji koju je obranila na Sveučilištu u Provansi u Aix-en-Provence u prosincu 2014. pod mentorstvom profesora Perlea Abbrugiatija. Predgovor je napisao Fulvio Senardi iz Julijskog instituta za povijest, kulturu i dokumentaciju iz Trsta, višegodišnji talijanski lektor na Sveučilištu u Zagrebu. Senardi navodi još jednu studiju o Tomizzi objavljenu na francuskom jeziku. Autor je Maurice Actis-Grosso, a naslov: Fulvio Tomizza et l'anabase de la „Trilogia istriana“ (Fulvio Tomizza i razvoj „Istarske trilogije“), u izdanju Giorgio Pozzi, Ravenna 2014.

Locatelli je, nakon Uvoda, svoju studiju artikulirala u sljedeća poglavlja: Fikcionalna proza svjedočenja. Romani istarskog mikrokozmosa; Autobiografska fikcionalna proza. Identitetska kriza egzila i Povijesno-dokumentarna fikcionalna proza. Istraživanje o ponavljanju egzila. Nakon njih slijede Zaključak, Bibliografija i Kronološki i kartografski pregled područja na kojima je živio Tomizza.   

Uvidi u opus istarsko-tršćanskog autora doveli su autoricu do zaključka o postojanju objedinjujućeg načela njegovog pripovjedačkog identiteta. Identitetarna problematika je, po njenom mišljenju, sveprisutna u njegovom djelu zbog njegove izbjegličke sudbine, što ga je najprije navelo da istraži uzroke izbjeglištva, zatim bolni proces integracije u novu sredinu i, konačno, propitivanje te problematike na širem geografskom području i u sveobuhvatnijem povijesnom pregledu. Tomizzini autobiografski romani, smatra Locatelli, mogu se čitati kao svojevrstan makrotekst, ali i kao proces u kojem se prožimaju pisanje i život, što ga uvrštava u „antiliterarnost“ tršćanskih autora kojima je pisanje značilo ponajprije potragu za istinom i stjecanje specifičnog tršćanskog identiteta. Ističemo još da su u bibliografiju uvršteni zbornici sa Susreta uz granicu, kao i zbornik radova sa skupa u Ljubljani 2018, posvećeni Tomizzi i njegovom opusu.

Locatelli s pravom ističe da je Tomizzino književno djelo izraz humanizma koji promiče toleranciju i obranu prava na pluralni, višestruki identitet koji je on zagovarao na jadranskom prostoru. Na tom su se prostoru, podsjeća ona, u 20.stoljeću očitovali agresivni nacionalizmi, protiv kojih danas djelotvorno djeluje Evropska Unija. Kao primjer promocije takve prijateljske suradnje Locatelli naposljetku, što nas posebno raduje, navodi Forum Tomizza koji godinama okuplja tri grada iz tri zemlje, Trst, Kopar i Umag.