Sudionici Simpozija u Umagu 19. 5. 2017.
Daša Drndić (Zagreb, 1946.) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući "Vuk Karadžić" i urednica-dramaturginja na RTV Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavila je romane: „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.). Jedna je od najprevođenijih i najcjenjenijih hrvatskih spisateljica na anglosaksonskom, talijanskom, njemačkom, francuskom jezičnom području... Roman „Sonnenschein“ (u engleskom prijevodu: „Trieste“) dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu.
Vjekoslav Perica (Split, 1955.) završio je Pravni fakultet u Splitu, a doktorirao iz moderne svjetske povijesti na University of Minnesota – Twin Cities. Živi u SAD-u od 1991. godine. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci od 2007. predaje svjetsku povijest. Proučava moderne nacionalizme i odnos religije prema njima. Prve tri knjige objavila mu je ugledna beogradska nakladnička kuća XX vek: “Balkanski idoli: religija i nacionalizam u jugoslavenskim državama” (2006.), “Sveti Petar i Sveti Sava: sakralni simboli kao metafore povijesnih promjena” (2009.); te knjigu koju je napisao s Mitjom Velikonjom: “Nebeska Jugoslavija: interakcije političkih mitologija i pop-kulture” (2012.). U Hrvatskoj je 2014. godine objavio kapitalnu knjigu „Pax Americana na Jadranu i Balkanu: mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj historiografiji, popularnoj kulturi i kulturi sjećanja, 1919-2014”.
Francesca Rolandi (Milano) doktorirala je na slavistici Sveučilišta u Torinu 2012. godine. Dobila je različite stipendije u Ljubljani, Grazu i Napulju. Bila je i istraživačica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci u okviru programa Newfelpro. Objavila je knjigu "Con ventiquattromila baci: l’influenza della cultura di massa italiana in Jugoslavia (1955-1965)" (Bologna, 2015.) u kojoj se bavi utjecajem talijanske popularne kulture na jugoslavensku popularnu kulturu u razdoblju od 1955. do 1965. godine. Rolandi je za ovo istraživanje dobila nagradu »Vinka Kitarović« Sveučilišta u Bologni. Jedna je od urednica časopisa Q Code Magazine.
Will Firth (Newcastle, Australija, 1965.) australski je književni prevoditelj hrvatske, srpske, bosanske, crnogorske i makedonske proze. Prevodi i s ruskog i njemačkog na engleski jezik. Diplomirao je u Canberri, a usavršavao se u Zagrebu i Moskvi. Preveo dvadesetak bitnih djela postjugoslavenske proze na engleski jezik, između ostalog romane Roberta Perišića, Faruka Šehića, Marinka Koščeca, Ognjena Spahića, Andreja Nikolaidisa… Radio je za Haški tribunal (2005. - 2007.). Surađuje s uredništvom američke antologije Best European Fiction. Trenutno prevodi Krležu. Živi u Berlinu.
Anja Golob (1976.) slovenska je pjesnikinja i publicistkinja. Na Filozofskom fakultetu u Ljubljani studirala je filozofiju i komparativnu književnost. Dvanaest je godina redovito objavljivala kazališne kritike, većinom u dnevnim novinama Večer, u kojima je više godina pisala i kolumne. Urednica je u nezavisnoj nakladi VigeVageKnjige, specijaliziranoj za izdavanje stripova (slov. risoromani). Izdala je četiri zbirke pjesama, tri na slovenskom jeziku: "V roki" (U ruci, 2010.), "Vesa v zgibi" (2013.), "Didaskalije k dihanju" (2016.). Izbor pjesama iz druge knjige, koja je bila nominirana za Veronikinu i nagrađena Jenkovom nagradom 2014., izašao je u prijevodu na njemački jezik pod naslovom "ab und zu neigungen" (Beč, 2015.). Godine 2016. ušla je u izbor 10 perspektivnih autora Europe (10 New Voices from Europe). Više na www.anjagolob.org.
Lejla Kalamujić (Sarajevo, 1980.) završila je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Autorica je zbirki priča “Anatomija osmijeha” (2009.) i “Zovite me Esteban” (2015.) Za knjigu „Zovite me Esteban“ dobila je Godišnju nagradu Istarske županije „Edo Budiša“ (za najbolju zbirku kratkih priča mladog autora iz regije); knjiga je nakon sarajevskog, doživjela i beogradsko i zagrebačko izdanje. Objavljuje prozu, eseje i kritike u časopisima i na web portalima u BiH i regiji.
Aljoša Pužar (Rijeka, 1974.) povjesničar je književnosti, kulturolog, aktivist. Završio je studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje je i doktorirao. Drugi doktorat stekao je na Sveučilištu Cardiff. Predavao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na Sveučilištu u Trstu, a od 2007. do 2016. i na Korejskom sveučilištu za strane studije i na sveučilištu Yonsei u Seulu. Trenutno predaje kulturologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Objavio je kulturološko-filološke knjige: "Granice, granice" (2007.) i "U tamni vilajet: kulturalni studiji liminalnosti" (2007.) te putopisnu knjigu "Azaleje na putu: (korejske sličice)" (2009.). Područja njegova zanimanja su manjinske kulture, interkulturalnost, tranzicija, pitanja roda i spola, granice, granice...