Umag - sudionici simpozija 2010.
Stefano Petrungaro (1977, Venecija) – talijanski povjesničar. Znanstveni suradnik Odsjeka za povijest Sveučilišta u Padovi. Magistrirao jer 2002. godine na Sveučilištu Ca’ Foscari u Veneciji, gdje je i obranio disertaciju pod nazivom Jedna burna godina. Pobune 1897. u Hrvatskoj-Slavoniji. Studirao je i istraživao u Njemačkoj, Engleskoj i Hrvatskoj. Surađuje na doktorskom studiju moderne i suvremene hrvatske povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Član je uredništva časopisa 900 i časopisa Passato e presente. Rivista di storia contemporanea. Proučava povijest historiografija zemalja bivše Jugoslavije, nastavu povijesti i kolektivna južnoslavenska sjećanja u 20. stoljeću, kao i socijalnu povijest banske Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Na hrvatski jezik prevedena mu je knjiga Pisati povijest iznova: hrvatski udžbenici povijesti 1918.-2004. godine (Zagreb, 2009), koja predstavlja izvanredan prilog razumijevanju tradiranja hrvatskog povijesnog sjećanja, odnosno manipuliranja s njime. Srećko Pulig napravio je s njim odličan intervju za Novosti.
Miloš Živanović (1976, Beograd) – pjesnik, novinar te jedan od četvorice urednika kulturno-propagandnog kompleta Beton. Objavio je zbirke pjesama Ignore The Nightmare In The Bathroom, Lirika pasa (Zagreb, 2009) i zbirku priča Kubernetes - priče o pilotu. Uredio je knjige betonaških tekstova: Srbija kao sprava i Antimemorandum-dum koji u osnovi problematiziraju i tematiziraju odnos politike i ideologije, kulture i politike, demontirajući i dekonstruirajući djela i pojave visoke ideološke (nacionalističke) zasićenosti, kao i one prikladne za kategoriju estetskog šunda. Za takvu rabotu redakcija Betona dobila je nagradu NUNS-a („Dušan Bogovac“) za novinarasku etiku i hrabrost (2007). Njeogov urednički, pjesnički i urednički rad fokusiran je na istu akciju: analitičko i lirsko kritiziranje hard-nacionalizma i light-kulture, a osobito kombinaciju toga dvoga. Ukratko, ako ne promjena, a onda barem uznemiravanje i provociranje društvene svijesti, prema betonaškom stavu, put je za promjenu paradigme političke, znastvene, književne...
Marko Pogačar (1984, Split) – pjesnik, kritičar i pisac, živi u Zagrebu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao komparativnu književnost i opću povijest. Poeziju, esejistiku i književnu kritiku objavljuje u domaćoj i stranoj periodici, te na Trećem programu hrvatskog radija. Objavio je tri knjige pjesama: Pijavice nad Santa Cruzom (AGM, 2006), Poslanice običnim ljudima (Algoritam, 2007) i Predmeti (Algoritam, 2009). Pjesme su mu prevedene na desetak jezika. Urednik je u dvotjedniku za kulturna i društvena zbivanja Zarez i član redakcije književnog časopisa Quorum. Svira bubnjeve u post-punk bendu Death Disco.
Primož Sturman (Trst) - diplomirao je modernu povijest (2007) na Sveučilištu u Trstu. Od 2002. godine radi kao nezavisni novinar. Predavao je u školama s nastavom na slovenskom jeziku u Italiji, a od prošle godine piše za talijanske i slovenske književne časopise (Trst, Pisa i Ljubljana). Pored toga, prevodi sa slovenskog na talijanski, te s talijanskog na furlanski i slovenski jezik (Boris Pahor, Primož Čučnik, Leonardo Zanier...) U osnovi, njegovo polje interesa je povijesno-književna problematika i međunarodni odnosi. Ali, znamo ga i po pjesmama koje su prošle godine objavljene u Ljubljani i Trstu.
Jelena Lužina (Skoplje) – teatrologinja. Redovita profesorica Fakulteta dramskih umjetnosti Sveučilišta „Sv. Kiril i Metodij“. Utemeljila je i vodi Institut za teatrologiju pri istom fakultetu, ostvarujući niz kapitalnih znanstvenih projekata: nacionalnih, regionalnih i međunarodnih. Članica je Društva pisaca Makedonije i Makedonskog PEN-a, te Istarskog ogranka DHK-a. Objavila desetak autorskih knjiga na makaedonskom i hrvatskom jeziku, među kojima i dvotomnu povijest makedonske drame. Rukovodila leksikografskim timom koji je s uspjehom realizirao prvu digitalnu kazališnu enciklopediju u regiji, ovjenčanu najvišom makedonskom nagradom za znanost Goce Delčev (2003). Veliki poznavalac opusa Fulvia Tomizze i istarskog književnog konteksta.
Patrizia Vascotto (Trst) živi i radi u Trstu gdje predaje povijest i talijanski jezik u srednjoj školi. Lektorica je talijanskog jezika na Sveučilištu u Ljubljani i surađuje kao novinarka u slovenskim i talijanskim novinama. Govori nekoliko stranih jezika i prevodi sa slovenskog, španjolskog i francuskog. Piše prozu i poeziju. Predsjednica je udruge Gruppo-Skupina 85, dvojezičnog kulturnog društva koje već dvadeset godina djeluje u Trstu. Društvo godinama sudjeluje u organizaciji pograničnog projekta Forum Tomizza, a Patrizia je Vascotto upravo ključna osoba za opstojnost tršćanskog programa.