Na 7. Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae 2012 s temom Sveci ili smutljivci? pristiglo je ove godine 128 radova na hrvatskom, srpskom, slovenskom, bosanskom i talijanskom jeziku. U utorak 15. svibnja, u uredništvu riječke nakladničke kuće EDIT – Ente giornalistico editoriale, žiri u sastavu: Daša Drndić, Elis Deghenghi Olujić i Marcello Potocco, izabrao je 6 kratkih priča za finale natječaja. To su: Glava iznad vode Radmile Ercegovac (Novi Sad), Trči Lilit, zapinju demoni Bojana Krivokapića (Sarajevo), Paranormalne aktivnosti pod haubom zastave 750 Miljana Milanovića (Niš), Kako se na gumnu vrši žito Želimira Periša (Zadar), Golem Srđana Srdića (Kikinda) i  Anin brevir Tanje Vamberger (Domžale).

            Osim ovih tekstova, za knjigu Lapis Histriae 2012 koja će biti objavljena krajem godine u izdanju Gradske knjižnice Umag odabrano je još sljedećih osam priča: Kuća predaka Rudolfa Lokasa (Zagreb), Bionova priča Elisa Bektaša (Sarajevo), Cosmin ali praznovanje vrnitve Andreja Tomažina (Grosuplje), Hrepenjene po angelu Mihe Mazzinija (Ljubljana), Marta i kurve Miloša Jovovića (Beograd), Carnevale a Venezia, quaresima a Trieste Corrada Premude (Trst), Crni kosac Zlatka Tomića (Split) i Ad verta Marije Labak (Osijek).

            Dobitnik ovogodišnje nagrade Lapis Histriae je Želimir Periš iz Zadra.

            Priča Želimira Periša Kako se na gumnu vrši žito groteskni je odgovor na natječajno pitanje koje je kao tema postavljeno ove godine: Sveci ili smutljivci? U furioznom nizu primjera „zagonetnih“ pogibanja mještana (ponajviše mještanki) jednog sela u dalmatinskom zaleđu, izlaže se satiri lokalna tradicija utjecanja božjoj pravdi kao paravanu za brutalna ubojstva motivirana pukom žudnjom za osvetom, ljubomorom i zavišću. Odabirom  jednog učenika za pripovjedača te smještajući radnju u neodređenu, daleku prošlost, u vrijeme cara i njegovih žandara, autor se poigrava s cijelim nizom pripovjednih postupaka, s dijalektalnim i dječjim, odnosno školskim govorom i, dakako, s prozirnim maskama karnevala svijeta odraslih, ogrezlog u krvi i mržnji. Riječ je o priči izuzetne snage, poetičke zaokruženosti i satiričke obuhvatnosti, koja nasmijava čitatelja i istovremeno ga potiče na nova i nova čitanja, proširujući njegove uvide u prizemne motive sakralizacije društvene nepravde.