U Rijeci, u nakladničkoj kući EDIT – Ente giornalistico editoriale , u srijedu 18. svibnja sastao se žiri Međunarodnog književnog natječaja za kratku prozu LAPIS HISTRIAE 2011: dr. sc. Elis Deghenghi Olujić (red. profesor talijanske književnosti na Odjelu za studij na talijanskom jeziku Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli), Nataša Petrinjak (kulturologinja iz Rijeke) i dr. sc. Marcello Potocco (docent na Odjelu za slovenistiku Fakulteta za humanističke studije Sveučilišta u Kopru). Natječaj je po šesti put raspisan u okviru Međunarodnih pograničnih susreta FORUM TOMIZZA, koji će se ove godine održati od 25. do 28. 5. u Kopru, Trstu i Umagu. Tema natječaja bila je Nema granice ima.

Žiri je izabrao je 6 kratkih priča za finale natječaja. To su: Šolski izlet Maje Cimerman (Ljubljana), Usne Lejle Kalamujić (Sarajevo), Moje Marije Labak (Osijek), Koridor Darka Macana (Zagreb), Mišolovka Zorana Pilića (Zagreb) i Odlasci i dolasci Stipana Sudarevića Tomislava Žigmanova (Subotica).

Osim ovih tekstova, za knjigu Lapis Histriae 2011 koja će se pojaviti krajem godine u izdanju Gradska knjižnice Umag odabrano je još sljedećih šest priča: Gmajna ali Avanti maestro Marka Sosiča (Trst), San o dnu Marka Pogačara (Split), Crveno i crno Slobodana Šnajdera (Zagreb), (Bez)graničnik Olivere Skoko (Zrenjanin), Linije Berislava Blagojevića (Banja Luka), Nema granice ima Jelene Štetić (Zemun).

U konkurenciji je bilo 140 tekstova, čime je broj priča u odnosu na prošlu godinu udvostručen. Priče su pristizale iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Italije, Austrije, Francuske i Češke.

***

Najveći broj bodova žiri je dodijelio Darku Macanu. Nagrađeni dobiva  1.000,00 eura (koje donira umaška tvrtka SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine.

Pripovjedni zaplet Koridora, sa svojom napetom statičnošću, minimalizacijom događajnosti, pri kojoj svaki šum dobiva na značenju, priziva nam u sjećanje kafkijansku alegoričnost. Ratni sukob, sveden je na bespogovorno, beskonačno obavljanje uredske, ili točnije sigurnosne službe: osluškivanje neprijatelja u labirintu zidova, iza vrata koja se ne smiju otključati. Pri tome su akteri ovakvog „rata“ neizmjerno usamljeni u svom pozivu – u pustoj bezdogađajnosti – a razvojem radnje raste slutnja da ni neprijatelj nije u boljem položaju. Ratnici su zapravo zarobljenici istog koridorskog labirinta, usamljenosti koju taj labirint proizvodi svojom strukturom i namjenom. U beskrajnoj monotoniji takvog službovanja raste žudnja za suočavanjem s neprijateljem; ujedno i užasavajući strah od njegovog pravog lica. Otvorivši višeznačan, zagonetan pripovjedni svijet, Darko Macan – suverenom književnom vještinom, koju krasi odmjerenost i preciznost izraza – veže čitateljevu pozornost i potiče njegovu imaginaciju i refleksiju do neslućenih granica.