Žiri Međunarodnog književnog natječaja za kratke prozne oblike LAPIS HISTRIAE 2009 je od 97 tekstova u konkurenciji (po jezicima: 48 hrvatski, 23 slovenski, 17 srpski, 5 talijanski, 4 bosanski), odabrao 6 za finale. U finalu su bile sljedeće priče: Chiesa di nessuno Roberte Dubac (Buje, talijanski), Jabuka Tarcisie Galbiati (Ljubljana, slovenski), Odlagališče Vesne Lemaić (Ljubljana, slovenski), Ritorno nel mio Carso Maria Schiavata (Rijeka, talijanski), Ruža za Emiliju Srđana Srdića (Kikinda, srpski) i Kamenčić mali u Kristinoj sandali Tomislava Žigmanova (Subotica, hrvatski). Najveći broj bodova žiri je dodijelio Vesni Lemaić. Nagrađena je dobila  1.000,00 eura (koje donira umaška tvrtka SIPRO d.o.o.) i artefakt kipara Ljube de Karine. Nagrada je svečano dodijeljena spisateljici na večernjem dijelu programa Forum Tomizza u Umagu, 29. 5. 2009.

Do kraja godine, Gradska knjižnica Umag objavit će knjigu s izborom tekstova s ovogodišnjeg LAPIS HISTRIAE 2009. Osim navedenih 6, žiri je za ovo izdanje izabrao sljedeće tekstove: Raščupane muškatle Gordane Vlajić (Pančevo, srpski), Gospodin Valjak i gospođa Kalem Nemruth Dagi (Zagreb, hrvatski), Štiri Ane Srečka Gombača (Izola, slovenski), Natural Balance Shake Maje Gržina Cergolj (Kopar, talijanski), Nemoj pričati Ive Hlavač (Valpovo, hrvatski), Noć crvenih korseta Olivere Skoko (Zrenjanin, srpski), te dva teksta esejističkog karaktera: Hrvatske književnosti i srednjoeuropski doticaji  Dinka Krehe (Sarajevo, hrvatski) i Znamenje Lidije Bajuk (Zagreb, hrvatski).

Većina tekstova nudi zanimljiva, čak vrlo originalna poimanja pojma Crossover,  istražujući mogućnosti njegove razrade (s obzirom na rječničke definicije), kao i mogućnosti njegove literarizacije. U tom smislu, žiri svim autorima zahvaljujem i čestita na spremnosti da se uhvate u koštac s tom složenicom.

U skladu i s organizatorovom sugestijom značenja – kombiniranje značenja različitih žanrova i nova dinamičnost među nacionalnim kulturama, dodir i preplitanje više jezika, kulturnih identiteta – najveći broj radova su multijezični (hrvatski, talijanski, slovenski, srpski, razni dijalekti) i multižanrovski (kombiniranje poezije i proze, grafizmi, fotografije). Svjedočeći, međutim, o podudarnosti ljudskih imaginativnih napora, osobito zanimljivima pokazuju se radovi o iskustvu prelasku “na drugu stranu” (ne samo u slučaju smrti, nego i ljubavi!), neodređenost, strahotnost i istovremeno uzvišenost prolaska (odlaska/povratka) kojem se ne može odrediti ni mjesto ni vrijeme.

U odabiru četrnaest najboljih bitnim se pokazalo mjesto raskrižja na koje autor/ica dovodi čitatelja i trenutak životne odluke. Kod svih četrnaest, riječ je o vrlo originalnim rješenjima literarizacije crossovera koji nas spaja, prepliće, supostavlja, odvlači, udaljuje s/od Drugima/ih.

Vesna Lemaić (1981, Ljubljana), sve prepoznatljivija autorica mlađeg slovenskog proznog naraštaja, označila je svoj tekst Odlagališče (hrv. Odlagalište) kao „antiutopiju“. No, tekst se, kao futuristička fantastika koja na pogranično područje Istre smješta nekakav radni logor za žene u obliku deponija suvremene elektronike, više čini alegorijom ljudskih odnosa moći i njegove potrebe za preživljavanjem osuđene na propast. Uvjerljivost dobiva upravo preplitanjem toposa futurističke i antiutopijske književnosti s elementima i detaljima današnjice, tako da se tekst istovremeno može čitati kao ekološka kritika, kao slika više ili manje neuspješnih strategija preživljavanja i očajne potrebe za izlaskom, ili pak kao alegorija pojedinih društvenih i nacionalnih hijerarhija, na koje posebno aludira odnos između rukovodećeg kadra radnog logora i podređenih slavenskih radnica. U tom smislu tekst nam ukazuje i na onu manje idiličnu stranu etničkog miješanja na području Istre. Konačan rezultat besmislenog otpora, proračunatog čekanja na pravi trenutak ili skrivanja je isti. Put neopreznosti, koji vodi od slavljenja pobjede k vlastitom kraju, očito se prelazi za nekoliko kratkih sekundi. (Marcello Potocco)Vesna Lemaić dobitnica Lapisa Histriae 2009