Martin Ladika (Karlovac, 1993.) drumski je pjevač, mijene vjesnik, svjedok čuda – lutkar, lutak, luda. Martin Ladika šegrt je stvaralaštva – u jednu ruku dječak, u drugu povjetarac, u treću kriška kruha i zgaženi mravac. Pjeva o čvoru čovjeka i čudu prirode, spletu odnosa i sjaju spoznaje. Pjesme hvata kao grane vjetar pa se povijati pušta i šušti. Voli godišnja doba, sve boje prirode, krške fenomene, vodu i njene mijene, igru svjetlosti i sjene, ples plamena, vijek kamena, beskrajna nebesa i sva ostala čudesa. Voli ljude i njihove brige, nade, patnje i snove, grijehe i dobročinstva, samoće i poznanstva, lutanja i proročanstva, uske grudi, nepregledna prostranstva od kolijevke do groba, od beštije do boga. O svemu tome i tome svemu pjeva i zbori, igra, izvodi – vazda težeći slobodi.