Za ArtIstra 2008, vratili smo se u čitaonicu Gradske knjižnice Umag. Vrijeme nam je bilo naklonjeno; nitko nije vapio za klimom. Lapis Histriae nikad uspješniji : Ivana Peruško je iz Moskve, preko Zagreba, Buja došla po nagradu. Evo biografskih crtica o ostalim sudionicima:

Daniel Načinović (Pula) diplomirao je na Pedagoškoj akademiji u Puli (hrvatski i talijanski jezik i književnostī) i studirao i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je dugogodišnji novinar pulskoga dnevnika Glas Istre, pretežito u kulturnoj redakciji. Kao profesionalni književnik živi u Puli, uz česte boravke u Labinu (Vinež).
Piše od sredine 60-ih na hrvatskome književnom standardu, a mnoge tekstove i na čakavici. Prevodi s talijanskoga jezika. Piše i za djecu. Objavljuje tekstove gotovo svih književnih žanrova u mnoštvu listova, časopisa, novina… u zemlji i inozemstvu. Mnogi su mu tekstovi uglazbljeni. Autor je duljih ogleda i kulturoloških panorama za nekoliko (foto)monografskih izdanja. Dobitnik više nagrada i priznanja. Objavio je četrdesetak knjiga, među kojima i : “Tu i tamo nedjelja” (pjesme, Čakavski sabor, Pula 1976), “Obale, masline i trgovi” (pripovijesti, Istarska naklada, Pula 1980), “Libar od vrimena” (pjesme, Izdavački centar Rijeka, 1984), “Jadranske pjesme” (Istarska naklada, Pula 1984), “Pula sa starih razglednica” (monografija, Sportska tribina, Zagreb 1988), “Čovik na tin svitu” (pjesme, Istarska književna kolonija Grozd, Pula 1990), “Burrra” (slikovnica, Reprezent, Buzet 1997), “Jingle Joyce” (pjesme, Izdavački centar Rijeka, 2002), Desk: eseji, feljtoni i drugi članci (Istarski ogranak DHK, Pula 2005). 

Edi Shukriu (Priština) – spisateljica, sveučilišna profesorica, arheologinja i povjesničarka (po struci), političarka. Politički angažirana od 1990., a njezino je djelovanje u tom smislu vezano u prvom redu uz razvijanje vrijednosti kao što su demokracija, prava žena, pravo na vlastitio samoodređenje, mirno razrješavanje sukoba…. Sudjelovala je u mnogim međunarodnim forumima i na brojnim konferencijama koje su se bavile rečenim temama.  Jedna je od vođa Demokratske lige Kosova (LDK). Autorica je nekoliko knjiga pjesama i dramskih tekstova te niza znanstvenih radova.

Roberta Razzi (Rabac), pjesnikinja, slobodna umjetnica; piše isključivo na svom dijalektu, labinskoj cakavici. Pjesme su joj objavljivane u raznim časopisima (Quorum, Vijenac, Fantom slobode…), a sudjelovala je na mnogim pjesničkim manifestacijama: Goranovo proljeće, Forum Tomizza, Šoljanovi dani, Verši na šterni… Rado promovira svoju poeziju u cabaret show formi.Izdala je zbirke pjesama „Štrigi, sanji i mirakul“ (2002.) (s vlastitim ilustracijama) i Lakoma Beti (2007.).

Luigi Nacci (Trst) – rođen 1978. Nastavnik, pjesnik, performer.

Gašper Malej (Kopar) – slovenski književnik, pjesnik i prevoditelj s talijanskog  jezika.

Isabella Flego (Kopar)  – profesorica, književnica.

Alfredo Lacosegliaz (Trst) – kompozitor, glazbenik i istraživač; sklada glazbu za kazalište, televiziiju, film i prezentira multijezične spektakle gdje u glazbi i tekstovima uvodi srednjoeuropske impresije i utjecaje čiji se stil razvija na temelju suvremenih tendencija. Lacosegliaz je prisutan na sceni već tridesetk godina tijekom kojih je surađivao s glazbenicima i umjetnicima širokog profila poput Monija Ovadije, Yoshija Oide e Roberta Andòe.

Mojca Maljevac – slovenska jazz umjetnica, sudjeluje u različitim jazz projektima; godine 2007. izdala je s triom jazz pijanistkinje Tine Omerzo album Intima.

Drago Mislej Mef (Izola) – rođen 1950. Glazbenik, tekstopisac, društveno angažirana osoba. Kao novinar i urednik radio je na Radiju Koper – Capodistria, na TV Koper – Capodistria, za dnevne novine Primorske novice; direktor je i urednik tjednika Mandrač.

Dario Marušić (Pula) – etnomuzikolog; nakon djetinjstva provedenog u Strunjanu (SLO) od 15. godine živi u Marušićima nedaleko od Buja gdje se družio s vršnjacima svog djeda i proučavao izvorna istarska glazbala. Kao brucoš na glazbenoj akademiji, uzeo je mandolinu pod ruku, sjeo na vlak i otputovao u Pariz. Da bi mogao preživjeti, počeo je svirati u metrou: tu upoznaje glazbenika Jeana s kojim kasnije nastupa na etno festivalu. Osim u Francuskoj, nastupa i na etno festivalima u Njemačkoj, Britaniji i Americi. Izdaje tridesetak albuma na kojima osim mandoline, svira i violinu, sopile, mih, roženice i dvojnice. U novije vrijeme sve češće održava predavanja o tradicionalnoj istarskoj glazbi kao i o world music trendu i etno glazbi. Nedavno ste ga mogli vidjeti kako u Lindaru svira na susretu glazbenika bez instrumenata (odnosno sa samostalno konstruiranim instrumentima) nešto što je teško imenovati a za čije je sviranje bila potrebna cipela. Zvučalo je odlično! kanser bilgiler