Nina Romić (Zagreb) – kantautorica mlađe generacije, ispekla zanat u tami zagrebačke klupske scene, a pjesme napisala u mraku svoje sobice u Savskom gaju. Iz te silne mračine nastala je divota: album Daljine, iznimno sjetan, intiman i minimalistički aranžiran prvijenac, a na njemu, između ostalih biserčić: pjesma U mom malom mraku. Album je kritika dočekala vrlo pohvalno: “riječ je o umjetnički najcjelovitijem i najartikuliranijem debi-ostvarenju u zadnjih nekoliko godina“, a dobar start dobio je i neočekivani daljni nastavak: hard-rock sastavi obrađuju Ninine intimističke i iznimno emotivne pjesme što je očito dokaz da u tim nježnim i sanjivim  „stvarima“ ima  žanrovske potentnosti. No, njezin uzor je ipak Jadranka Stojaković, (pored Joan Baez i Joni Mitchell), a inspiracija etno-glazba i životna melankolija, idealno stanje za pisanje, uvjerava nas ova mlada teta iz vrtića iznimnog autorskog potencijala. Pored senzualnog i čistog glasa – njezine najjače karte – za koji nitko ne vjeruje da nije školovan, Nina plijeni pažnju i svojim iskrenim tekstovima (uglavnom o ljubavnim raskidima i promašajima) te fragilnom gitarom.

Laura Marchig (Rijeka) – diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Firenzi. Bila je novinarka-urednica kulture dnevnih novina La Voce del Popolo i urednica časopisa za kulturu La battana. Trenutno vrši dužnost Ravnateljice Talijanske drame Narodnog Kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke. Autorica je poezije, priča, eseja, te je dobitnica više književnih nagrada, među kojima i nagrada za poeziju natječaja Istria Nobilissima. Bavi se prevodilačkim radom. Do sad je objavila tri zbirke  poezije: Dall’oro allo zolfo (1998), Lilith (1998) i T(t)erra (2009). Kazalištem se bavi od svoje četrnaeste kad se priključuje Talijanskoj drami, a debitira u predstavi La calzolaia fantastica F. G. Lorce . Od 1998. godine  predstavlja recital svoje poezije i glazbe Anch’io scrivo jazz qualche volta u kojem sudjeluje i jazz gitarist Darko Jurković. U rujnu 1999. osmislila i realizirala kazališni „site specific“ projekt pod nazivom Passeggiata Istriana- Istrtijanski špaš, zasnovan na njenoj poeziji, koji je na scenu postavio Trafik.

Ivo Vrtarić (Raždanik kod Novske / Zagreb) – slikar, grafičar. Diplomirao na katedri likovnih umjetnosti Pedagoške akademije u Zagrebu i na grafičkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Ante Kuduza. Član ULUPUHA-a i HZSU-a. Zaposlen je kao stručni suradnik Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Motovunu. To bi bilo činjenično i kratko. Jedan drugi kut, ili precizniju sliku ovog umjetnika i profesora  daje Maja Briski: „Sredovječni profesor, Kum mnogima, a otac samo ponekim sretnicima, avanturist i konjar, prije svega neukrotivi mulimedijalni artist…“ Najpreciznije bi možda ipak bilo nazvati ga neukrotivim vizionarom, koji neprestano istražuje umjetnički proces koji koristi i kao oblik društvenog protesta.