Barbara Korun (Ljubljana, 1963) je pjesnikinja, esejistica, kritičarka i promotorica poezije koju pišu žene. Godinama je predavala slovenski jezik u gimnazijama, neko vrijeme je radila i kao lektorica i dramaturginja u slovenskim kazalištima, a sada ima status samozaposlene u kulturi.

Objavila je sedam zbirki pjesama; njezin prvijenac Ostrina miline (1999.) nagrađen je na Slovenskom knjižnom sajmu kao najbolji prvijenac godine, zbirka Pridem takoj (2011.) dobila je Veronikinu nagradu, Zlatnu pticu za posebne dosege u poeziji i bila je nominirana za kritičko sito, zbirka Vmes (2016.) bila je nominirana za Veronikinu nagradu, a posljednja zbirka Idioritmija (2021.) za Jenkovu nagradu. Godine 2020. primila je nagradu MIRA koju dodjeljuje Ženski odbor Slovenskog centra PEN-a. Također je dobitnica dviju talijanskih međunarodnih nagrada – Leonardo Polverini (Anzio, 2014.) i Regina Coppola (Baronissi, 2016.).

Organizira redovite mjesečne susrete uz čitanje novih zbirki slovenskih pjesnikinja Pesnice o pesnicama. Kao recitatorica pjesama Srečka Kosovela surađivala je s raznolikim glazbenim udaraljkašem Zlatkom Kaučičem na snimanju cd-a Vibrato tišine. Režirala je i monodramu, adaptaciju Cankarovog Gospe Judit, s Lenčom Ferenčak. Njezino pjesničko djelo objavljeno je u četrnaest samostalnih knjižnih prijevoda i u preko osamdeset antologija na više od dvadeset jezika.