Sudionici Simpozija u Umagu 19. 5. 2017.

Daša Drndić (Zagreb, 1946.) studirala je engleski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu, kao Fulbrightova stipendistica boravila je na Southern Illinois University, a potom i studirala na Case Western Reserve University. Radila je kao urednica u izdavačkoj kući “Vuk Karadžić” i urednica-dramaturginja na RTV Beograd. Doktorirala je na Sveučilištu u Rijeci gdje je na Odsjeku za anglistiku predavala modernu britansku književnost i kreativno pisanje. Objavila je romane: „Put do subote“ (1982.), „Kamen s neba“ (1984.), „Marija Częstohowska još uvijek roni suze ili Umiranje u Torontu“ (1997.), „Canzone di guerra“ (1998.), „Totenwande“ (2000.), „Doppelgänger“ (2002.), „Leica format“ (2003.), „Sonnenschein“ (2007.), „April u Berlinu“ (2009.), „Belladonna“ (2012.) i „EEG“ (2016.). Jedna je od najprevođenijih i najcjenjenijih hrvatskih spisateljica na anglosaksonskom, talijanskom, njemačkom, francuskom jezičnom području… Roman „Sonnenschein“ (u engleskom prijevodu: „Trieste“) dobitnik je nagrade Independent za najbolju stranu beletrističku knjigu po izboru čitatelja za 2013. godinu.

Vjekoslav Perica (Split, 1955.) završio je Pravni fakultet u Splitu, a doktorirao iz moderne svjetske povijesti na University of Minnesota – Twin Cities. Živi u SAD-u od 1991. godine. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci od 2007. predaje svjetsku povijest. Proučava moderne nacionalizme i odnos religije prema njima. Prve tri knjige objavila mu je ugledna beogradska nakladnička kuća XX vek: “Balkanski idoli: religija i nacionalizam u jugoslavenskim državama” (2006.), “Sveti Petar i Sveti Sava: sakralni simboli kao metafore povijesnih promjena” (2009.); te knjigu koju je napisao s Mitjom Velikonjom: “Nebeska Jugoslavija: interakcije političkih mitologija i pop-kulture” (2012.). U Hrvatskoj je 2014. godine objavio kapitalnu knjigu „Pax Americana na Jadranu i Balkanu: mirovne misije SAD-a prema međunarodnoj historiografiji, popularnoj kulturi i kulturi sjećanja, 1919-2014”.

Aljoša Pužar (Rijeka, 1974.) povjesničar je književnosti, kulturolog, aktivist. Završio je studij kroatistike na Filozofskom fakultetu u Rijeci, gdje je i doktorirao. Drugi doktorat stekao je na Sveučilištu Cardiff. Predavao je na Filozofskom fakultetu u Rijeci, na Sveučilištu u Trstu, a od 2007. do 2016. i na Korejskom sveučilištu za strane studije i na sveučilištu Yonsei u Seulu. Trenutno predaje kulturologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Ljubljani. Objavio je kulturološko-filološke knjige: “Granice, granice” (2007.) i “U tamni vilajet: kulturalni studiji liminalnosti” (2007.) te putopisnu knjigu “Azaleje na putu: (korejske sličice)” (2009.). Područja njegova zanimanja su manjinske kulture, interkulturalnost, tranzicija, pitanja roda i spola, granice, granice…

Francesca Rolandi (Milano) doktorirala je na slavistici Sveučilišta u Torinu 2012. godine. Dobila je različite stipendije u Ljubljani, Grazu i Napulju. Bila je i istraživačica na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Rijeci u okviru programa Newfelpro. Objavila je knjigu “Con ventiquattromila baci: l’influenza della cultura di massa italiana in Jugoslavia (1955-1965)” (Bologna, 2015.) u kojoj se bavi utjecajem talijanske popularne kulture na jugoslavensku popularnu kulturu u razdoblju od 1955. do 1965. godine. Rolandi je za ovo istraživanje dobila nagradu »Vinka Kitarović« Sveučilišta u Bologni. Jedna je od urednica časopisa Q Code Magazine.

Anja Golob (Slovenj Gradec, 1976). Študirala je filozofijo in primerjalno književnost, zdaj pa je samozaposlena na področju kulture. Med drugim je pisala gledališke kritike za časnik Večer, občasno deluje kot dramaturginja in prevajalka. Je ena od soustanoviteljic založbe VigeVageKnjige, kjer dela kot glavna urednica. Redno gostuje v tujini.

Will Firth (Newcastle, Australija, 1965.) australski je književni prevoditelj hrvatske, srpske, bosanske, crnogorske i makedonske proze. Prevodi i s ruskog i njemačkog na engleski jezik. Diplomirao je u Canberri, a usavršavao se u Zagrebu i Moskvi. Preveo dvadesetak bitnih djela postjugoslavenske proze na engleski jezik, između ostalog romane Roberta Perišića, Faruka Šehića, Marinka Koščeca, Ognjena Spahića, Andreja Nikolaidisa… Radio je za Haški tribunal (2005. – 2007.). Surađuje s uredništvom američke antologije Best European Fiction. Trenutno prevodi Krležu. Živi u Berlinu.

Lejla Kalamujić (Sarajevo, 1980.) završila je studij filozofije i sociologije na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Autorica je zbirki priča “Anatomija osmijeha” (2009.) i “Zovite me Esteban” (2015.) Za knjigu „Zovite me Esteban“ dobila je Godišnju nagradu Istarske županije „Edo Budiša“ (za najbolju zbirku kratkih priča mladog autora iz regije); knjiga je nakon sarajevskog, doživjela i beogradsko i zagrebačko izdanje. Objavljuje prozu, eseje i kritike u časopisima i na web portalima u BiH i regiji.